Mladi 32-godišnji Osječanin, liječnik Ivan Andrašević, dijabetes je dobio u djetinjstvu. Kao izvrstan učenik Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku upisuje Medicinski fakultet te postaje liječnikom. Ivan je dokaz da je sve moguće, ako nešto volite te da dijabetes nije prepreka. Živi i radi u Virovitici, volontira u Udruzi malih dijabetičara u Osijeku MaDi te kao aktivni sportaš svakodnevno pomiče granice. Začetnik je projekta Škola dijabetesa, koji aktivno provodi te pomaže djeci s dijabetesom i njihovim roditeljima. Je li dijabetes bio glavni krivac pri izboru njegova zanimanja, saznat ćete iz ovog intervjua.
1.Ivane, kada ti je dijagnosticiran dijabetes?
Dijabetes mi je dijagnosticiran prije 22 godine, odnosno s 10 godina (1998).
2. Sjećaš li se kako si se nosio s dijabetesom na početku?
Pri samoj dijagnozi morao sam ostati u bolnici i to me najviše brinulo i plašilo. Sam dijabetes, kao neko novo stanje, u to me vrijeme nije previše brinuo. Jednostavno sam shvatio da si moram od sada davati inzulin i to je to. Rekao bih da sam to prihvatio puno lakše, nego što su moji roditelji (što vjerujem da je pravilo kod većine).
Ubrzo se cijela obitelj priviknula na ovo novo stanje (ili su barem pokazivali da je tako). U školi smo sve objasnili mojoj učiteljici, kao i ostalim učenicama te su svi prihvatili ovo novo stanje, a ja sam čak postao nakon toga i popularniji. Budući da me loši šećeri nisu boljeli, niti sam ih nešto previše osjećao, nisu mi zadavali puno brige u to vrijeme. Kada sam bio u hipoglikemiji, čak sam bio i sretan jer sam mogao jesti slatkiše koje smo tada zapravo izbjegavali.
Jako puno su mi značili kampovi, odnosno upoznavanje ostale djece koja imaju isti problem. Jednostavno sam se među njima osjećao jednako.
3. Je li ti dijabetes bio prepreka za bilo što u životu?
Dijabetes mi do sada nije bio prepreka ni u čemu. No, neke stvari su ipak bile teže s njime, nego bez njega. To zasigurno. Morao sam biti puno disciplinarniji, nego moji vršnjaci.
Morao sam više paziti kada smo išli na maturalac, morao sam više paziti kada sam se bavio sportom, ponekada sam imao lošije rezultate na treningu zbog hipoglikemije itd. Kako su godine prolazile, sve se nekako prebacilo u automatizam, on je postao suputnik u mom životu te ga nekako više čak ni ne smatram teretom.
4. Kada ti je dijagnosticirana celijakija?
Celijakija mi je dijagnosticirana prije nekoliko godina, točnije prije 6 godina (2013.) i s njom sam imao znatno više problema, nego s dijabetesom. Naime, prvo je bilo uopće teško posumnajti na ovu bolest zbog nespecifičnosti simptoma. Nakon toga ju je trebalo i dokazati, što je također kompliciran postupak, naročito ako ste na bezglutenskoj prehrani prije testiranja. A onda još najteže, naučiti o pravilnoj bezglutenskoj prehrani, za što mi je trebalo nekoliko godina od dijagnoze. Ova bolest je vrlo česta među osobama s dijabetesom tip 1 te često neprepoznata i kod dijagnosticiranih loše liječena.
5. Zašto si postao liječnik? Je li dijabetes bio poticaj pri izboru tvog zanimanja?
Posao sam liječnik iz više razloga, no ipak je jedan važniji razlog bio i dijabetes. Pri samome upisu na Medicinski fakultet želja mi je bila baviti se dijabetesom i kao liječnik, u tom trenutku mi je čak bila želja postati pedijatrijski endokrinolog.
6. Gdje trenutno radiš i što namjeravaš specijalizirati?
Trenutno radim u hitnoj medicini u virovitičkoj bolnici, a što će biti dalje, teško je reći… Iako je želja za dijabetologijom i dalje prisutna, tijekom studija su se razvile i ljubavi prema drugi područjima medicine pa trenutno važem situaciju.
7. Reci nam nešto o projektu Škola dijabetesa?
Projekt Škola dijabetesa nastala je na moju inicijativu jer sam uvidio da se mnogi mladi, kao i roditelji, muče s osnovnim stvarima poput računanja UGH te jednostavno smatraju da je dijabetes nemoguće iskontrolirati pa odustanu nakon mnogih pokušaja. Nakon toga često za loše glikemije okrivljavaju pubertet, stres, vrijeme, koji zapravo imaju minimalni utjecaj na dijabetes, odnosno glukoregulaciju.
Cilj je educirati osobe s dijabetesom i pokazati im kako postići kontrolu nad dijabetesom te kako biti odlično reguliran.
8. Što bi poručio djeci i mladim osobama s dijabetesom?
Dijabetes je stanje koje će vas pratiti cijeli život i ne možete pobjeći od njega. Treba naučiti živjeti s njime. Potporu potražite među ostalima koji proživljavaju isto te će vam to znatno olakšati vašu borbu s dijabetesom, vidjet ćete da niste sami, naučit ćete od starijih mnogobrojne vještine i načine nošenja s tim stanjem (ponekad i one loše).
Ono što želim svima poručiti je da se dijabetes može ukrotiti kod svih oboljelih, no za to je potrebna edukacija te disciplina, kako biste naučeno i proveli. Možete živjeti bez ikakvih komplikacija dijabetesa. Uz dijabetes možete sve, nemojte si sami stvarati prepreke.
Ovo govorim kao osoba koja je postala liječnik i koja je otrčala maraton, a neki su uz dijabetes postigli i mnogo više.
Intervju vodila: Andrea Opačak
