Davor Skeledžija

Dijabetes i tenderi: izvor nezadovoljstva i korupcije u BiH

27/03/2023

Kada neko Ministarstvo treba automobil za obavljanje svojih službenih obaveza, logično je da raspišu tender. Potrebno im je takvo i takvo vozilo, određenih minimalnih specifikacija koje će njihove zaposlenike prevesti sa točke A na točku B i natrag.

Tender će im pomoći da dobiju najnižu moguću cijenu za vozilo koje odgovara njihovim potrebama. Odlično!

Tenderi za osobe s dijabetesom

A što kada neka institucija želi nabaviti inzulinske pumpe ili aparatiće za mjerenje glukoze ne za svoje zaposlenike več za mlade stanovnike regiona kojem pripada?

Problem vrišti: osoba s dijabetesom ima velikih i malih, ima onih koje bolje vide i onih koje slabije vide. Jednima je ključna jednostavnost uređaja koji svakodnevno koriste, a drugima je često važno da uređaj ima što više mogućnosti, itd. Da stvar bude bolja, poznato je da će korisnici koji na raspolaganju imaju njima prilagođen uređaj – ostvariti bolje rezultate u dijabetičkoj samokontroli. No, to je u Federaciji BiH za sada nebitno.

Imaju li onda „dijabetički tenderi“ ikakvog smisla?

Najčešće imaju, ali prečesto samo za one koji ih organiziraju i pobjeđuju. U takvim situacijama je vrlo jednostavno da netko dovoljno utjecajan kod organizatora tendera primi određen novac i ubaci u specifikaciju nešto što odgovara pojedinom ponuditelju. Game over.

Novac za tendere dolazi i od osoba s dijabetesom! Dakle dio osoba s dijabetesom same kupuju aparaić koji im ne odgovara!

Bosna i Hercegovina i trakice za mjerenje glukoze u krvi

Ozbiljnih problema sa "dijabetičkim tenderima" je puno, pa tako spomenimo aferu u Republici Srbiji sa kupovinom inzulinskih pumpi gdje je tenderska specifikacija napravljena tako da odgovara samo jednom distributeru inzulinskih pumpi i sada najnoviju, vrlo ružnu aferu u BiH sa trakicama za krv.

Federalni Fond Solidarnosti BiH je organizirao tender za trakice za krv na kojem je pobijedila tvrtka Bauerfeind BiH.

Osobe s dijabetesom, a ponajviše roditelji su digli ogromnu buku na društvenim mrežama koja se potom prelila na značajan broj medija jer im Fond Solidarnosti pokušava „silom“ nametnuti isključivo jedan aparatić za mjerenje glukoze u krvi. Tako nešto je prije puno godina pokušano i u Hrvatskoj, ali je danas potpuno nezamislivo i zbog čega bi, nadam se, danas ovdje padali brojni otkazi.

Da stvar bude gora po taj aparatić, njegovog distributera, ali i organizatora tendera koji je potpisala direktorica fonda Vlatka Martinović; roditelji djece s dijabetesom i udruge na Facebooku objavljuju katastrofalne usporedne rezultate mjerenja više aparatića. Koristi se i primjereni hashtag #netacniaparaticfondsolidarnosti u koji su uključena spomenuta svjedočanstva, ali i brojne medijske objave o ovom skandalu.

Prema argumentima roditelja i njihovim fotografijama, problematični kineski aparatić koji je na natječaju pobijedio zahvaljujući dobro podešenim specifikacijama i niskoj cijeni – prečesto pokazuje ozbiljna odstupanja u točnosti mjerenja. Iz medicinske perspektive, najveći problem su nedetektirane hipoglikemije, a koje u svojim ekstremnim slučajevima mogu dovesti do vrlo opasnih dijabetičkih koma povezanih sa hospitalizacijom nesretnih dijabetičara, pa čak i smrti djece.

Da paradoks bude veći, s jedne strane intervencije hitne pomoći i hospitalizacije puno koštaju zdravstveni sustav, a Fond solidarnosti ih, s druge strane, ovakvim lošim radom lako može još povećati. Troše novac na apartiće za krv što je u načelu odlično, ali istovremeno drugoj instituciji riskiraju dodatni nepotrebni rast troškova hospitalizacija.

Tko je kriv za potencijalno ugrožavanje ljudskih života?

Naravno, nitko nije kriv.

Distributer, kao i svaki drugi, smatra da je njihov aparatić odličan; da to što je iz Kine i ima najnižu cijenu – nema nikakve veze s kvalitetom, legalnošću natječaja itd.

Nadležne institucije također nisu ništa krive, one su napravile sve po zakonu i pravilnicima. A pravilnici, zanimljivo, nalažu da je u slučaju problema, sam distributer taj koji treba poslati dodatne argumente da im je aparatić odličan 😊.

Naravno, nema sumnje da distributer ima cijelu gomilu papirologije koja govori u prilog njihovoj tezi o odličnoj opremi koju distribuiraju osobama s dijabetesom.

Kako riješiti ovaj ogroman nered i smanjiti potencijalnu korupciju?

Da budemo potpuno objektivni, nemamo jednostavnog načina da nepobitno dokažemo je li aparatić tvrtke Bauerfeind BiH jeftino kinesko smeće ili nije, posebno zato što iz Kine dolazi i sve kvalitetnija oprema.

Ipak, postoji jednostavan način da se ovaj „smrad korupcije“ konačno riješi i to na način da osobe s dijabetesom dobiju priliku da same odlučuju koju će opremu koristiti! Ne treba gledati Republiku Hrvatsku, dovoljno je pogledati Brčko Distrikt gdje je 5 i više aparatića za mjerenje glukoze u krvi – na listi pomagala osiguravatelja i pacijent u ljekarni sam donosi odluku koji mu najviše odgovara.

Zdravstveno osiguranje ili Federalni fond solidarnosti – moraju definirati minimalni standard i cijenu koju su spremni platiti, a ostalo je na osobama s dijabetesom i njihovim liječnicima!

I distributeri onda mogu legitimno raditi u svoju korist, mogu se sa kvalitetom svojih aparatića i podrške te dobrom suradnjom i edukacijom osoba s dijabetesom – nametnuti kao najbolji izbor!

Preuzeto sa stranica Fonda solidarnosti

Preuzeto sa stranica Fonda solidarnosti

Tenderima se novac doslovce otima iz džepova osoba s dijabetesom i ostalih stanovnika Federacije BiH te im se potom nameće jedan jedini, najjeftiniji uređaj koji zadovoljava specifikacije

Drugim riječima, Fond Solidarnosti aktivno suzbija konkurenciju i istovremeno potiće nekvalitetu. U takvim uvjetima kvalitetnim aparatićima nema mjesta u Federaciji Bosne i Hercegovine. Da stvar bude gora, cijela ova loša priča bi se uskoro mogla preslikati i na senzore za kontinuirano i bezbolno mjerenje glukoze. Pa ukoliko netko misli da ga se sve ovo ne tiče jer puca na moderne senzore, grdo se vara.

Zaključak

Drage osobe s dijabetesom i njihove obitelji – novac koji se troši na vaše aparatiće za krv je vaš novac! Nipošto nije od Federalnog fonda solidarnosti niti njegove direktorice Vlatke Martinović. Ona je možda i uspjela sve svoje aktivnosti pokriti zakonom i sada se osjeća sigurno, ali učinila je to na vašu ogromnu štetu. Stoga se morate sami boriti za pravo na izbor aparatića, senzora, inzulinskih pumpi i svega ostalog.

Morate tražiti da se loše stvari poprave, vjerujte mi – neće nitko drugi osim vas.

Za početak možete poslati mail na [email protected] i objasniti im da ste protiv zla koje vam čine i tražiti da s vašim novcem upravljaju puno transparentnije i bolje nego što su do sada činili. To je vaš novac i vaše zdravlje - na to imate pravo!

Sretno!

p.s. I portal naInzulinu.com je poslao upit u spomenuti Fond Solidarnosti na temu najnovije afere i nepravde prema osobama s dijabetesom, njihov odgovor potražite ovdje, a najzanimljiviji dio je da teško optužuju Agenciju za lijekove koja im ne šalje podatke?!

p.p.s Kontaktirana je i Agencija za lijekove , njihov odgovor je ovdje. Oni se pak vade na to da "mjeraći glukoze u krvi i senzori nisu ista medicinska sredstva"?! Naravno, to je nešto što već znaju djeca u vrtiću i obićno je skretanje s teme.

Davor Skeledžija
Urednik portala naInzulinu.com. Dugogodišnji volonter društva Veliki za Male sa šećernom bolešću. Bivši predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva. Bivši član izvršnog odbora Hrvatskog Saveza Dijabetičkih Udruga, te HZZO povjerenstva za Opća i medicinsko-tehnička pomagala

Još iz kategorije Advocacy: