Invalid je najčešće nekorektan naziv za osobu s trajnim fizičkim ili psihičkim oštećenjem, urođenim ili stečenim; dolazi od latinske riječi invalidus: nejak, slab, pa čak i nevaljao.
To je razlog zašto većina dijabetičara, a još više njihovih roditelja poludi kada netko poveže invalidnost i dijabetes. Logično je da mi ne mislimo za sebe da smo invalidi iako mi uistinu imamo trajno fizičko oštećenje budući da nam gušterača ne proizvodi inzulin.
Treba li invalidima osporiti pravo na vozačku dozvolu?
Vrlo glupo pitanje, posebno ako znamo da invalidi koji su npr. bez noge, ne samo da imaju vozačku dozvolu nego imaju i dodatna prava u prometu zbog svoje invalidnosti. Konkretno, imaju posebna invalidska parkirna mjesta i velike popuste na autoceste.
Dakle, ako tim „invalidima“ ne treba automatski uzeti vozačke dozvole, ne treba ni nama.
Trebaju li invalidi imati pravo na upis u srednju medicinsku školu?
Riječ je o jednako glupom pitanju kao i onome o vozačkoj dozvoli. S time se slaže i predstojnica Referentnog centra za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetes Ministarstva zdravstva doc. dr. sc. Nevena Krnić koja za portal naInzulinu tvrdi:
„Uz suvremene načine liječenja, dobru edukaciju i postojeću tehnologiju ne postoje zapreke zbog kojih osoba s dijabetesom ne bi mogla obavljati odgovoran i nesebičan posao medicinske sestre/tehničara, uključujući i rad u smjenama.“
S doc. Nevenom Krnić slaže se i Hrvatski zavod za javno zdravstvo koji je na svojim stranicama objavio službeni odgovor na upit portala naInzulinu:
„Dijabetes tip 1 ne predstavlja apsolutnu medicinsku kontraindikaciju za osposobljavanje za zanimanje medicinska sestra/medicinski tehničar!“
Sve o ovoj diskriminaciji i kako ju zaobići pročitajte u prošlom tekstu:
Smanjili smo diskriminaciju djece pri upisu u srednju školu!
Zaključak
Neovisno o službenim definicijama, zbog negativnog prizvuka kojim je obojen pojam invalid većina će dijabetičara imati problema da nas se s njime povezuje. Srećom, na raspolaganju imamo manje lošu, moderniju konstrukciju: „Osoba s tjelesnim oštećenjem“ 🙂
Naime, iako bismo voljeli da nismo, budući da nam gušterača ne proizvodi inzulin, mi jesmo osobe s tjelesnim oštećenjem... Ali usprkos oštećenju i dalje imamo pravo na vozačku dozvolu, upis u srednju medicinsku školu te još puno toga.
Isto tako, sasvim je u redu da uspijemo u namjeri da s tijelom u kojem je crknuo tako važan organ kao što je gušterača, izborimo pravo na 40 ili više posto tjelesnog oštećenja kao što na primjer imaju osobe s celijakijom. Nikome ne pada na pamet da njih zakida za vozačku dozvolu - stoga nema potrebe da se sami na sebi iživljavamo. Tim prije što s određenim postotkom tjelesnog oštećenja ostvarujemo pravo na poreznu olakšicu i druge benefite.
engl. društvo s mrtvim pankreasom 🙂
Naravno, uz sve to opet imamo pravo zadržati vozačke dozvole, pravo na upis u srednju medicinsku školu te biti što korisniji članovi zajednice u kojoj živimo!
To se zove inkluzivnost i uspješna borba protiv diskriminacije.
Sretno nam bilo.
p.s. Dodajmo i to da tko ne želi - ne mora ostvarivati pravo ni na što od navedenog. Svi moramo imati pravo na izbor.
