Jedan od najpopularnijih tekstova u proteklom periodu protoka novih informacija je o zdravstvenom osiguranju Crne Gore koje je na svoju listu pomagala uvrstilo modernu tehnologiju za bezbolno mjerenje glukoze! Na ovu revolucionarnu tehnologiju u Crnoj Gori sada imaju pravo djeca, njih oko 500 do 18 godina starosti. Ono što je posebno revolucionarno i pohvalno, a što bi trebale iskoristiti i ostale zemlje, činjenica je da u Crnoj Gori nije registriran ni jedan CGM sustav! Usprkos tome, crnogorsko osiguranje na čelu s g. Seadom Čirgićem prihvatilo je argumente udruga, liječnika i pacijenata da je riječ o vrlo korisnoj i potrebnoj tehnologiji. Stoga će u ovoj fazi roditelji imati priliku nabavljati tu opremu u inozemstvu, a Fond će im pokriti troškove u jasno definiranim iznosima i količinama.
Ravnatelj crnogorskog zdravstvenog osiguranja g. Sead Čirgić i dr. Valentina Kalinić u dječjem kampu prošle godine najavljuju senzore za djecu.
Crnogorsko zdravstveno osiguranje definiralo je cijenu koja će biti pokrivena, ali nije nigdje eksplicitno navelo naziv CGM uređaja, što je u ovoj fazi vrlo korektno. Po odobrenoj cijeni jasno je da je orijentir bio povoljniji Libre, ali svatko tko želi nešto drugo pa doplatiti – „široko mu polje“. Naravno da ima tu još nejasnoća, ali gdje ih nema? Najgore je, dragi Crnogorci, iza vas.
Tada smo sa strane cuclali Colu i mislili si − trebat će još puno strpljenja... Al' pogriješili smo!
Koliko čega
Ono na što sam mrvicu ljubomoran je činjenica da će djeca u Crnoj Gori imati pravo na maksimalno 28 senzora godišnje, dok mi u Hrvatskoj preko HZZO-a imamo pravo na maksimalno 26. Osim toga, oni vjerojatno neće naletjeti na nebuloze hrvatskog osiguranja vezane za dizanje doznaka svaka 3 mjeseca + 1 dan koje nas realno onemogućuju da uopće ostvarimo pravo i na tih 26 senzora u godini. Naše u Hrvatskoj smo pritiskali da nepravilnosti isprave te su još prije dvije godine (2 g.!) rekli da će prijedloge „razmotriti“. 🙂
S druge strane, mi moramo biti zahvalni i priznati da u Hrvatskoj i osobe s dijabetesom tip 1 iznad 18 godina, ako se potrude, imaju ostavljenu pukotinu kroz koju se mogu provući i ostvariti pravo na ovu opremu. To je nešto što bi i Crna Gora u jednom trenutku u budućnosti mogla implementirati, jer „Godine idu, lete k'o minute i djeca već su ljudi“.
Dolazi li Abbott i službeno u Crnu Goru?
Još ne. Ali sigurno je da je ovakav konkretan prvi potez crnogorskog osiguranja i svih sudionika tamošnje „dijabetičke scene“ stavio Crnu Goru na sam vrh liste Abbottovih prioriteta u regiji. Jednako kao što su dolazak u Hrvatsku uvelike ubrzali predsjednica Republike Hrvatske, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, ministar financija, predsjednici Sabora i mnogi drugi u inicijativi „Za život s manje boli“.
U Hrvatskoj je sve prošlo uz puno više buke, ali i podršku brojnih važnih osoba.
Procedura ostvarivanja prava na CGM u Crnoj Gori
Malo se prebacujem na crnogorski (molim hrvatske lektorice da ovaj dio ne lektoriraju 🙂 ) pa kaže:
Članak 28. crnogorskog pravilnika: „Do obezbeđivanja ugovornog isporučioca (dolaska u Crnu Goru), primjenjivaće se odredba člana 28 Pravilnika o ostvarivanju prava na medicinsko-tehnička pomagala, koja propisuje da ukoliko za određeno pomagalo Fond nema ugovornog isporučioca, osigurano lice ima pravo na naknadu troškova u visini cijene koštanja nabavljenog pomagala.
Obzirom na navedeno, da bi se ušlo u proceduru refundacije troškova, potrebno je obezbijediti izvještaj od specijaliste endokrinologa Instituta za bolesti djece KCCG i predloga za nabavku aparata i senzora na propisanom obrascu Fonda.
Sa ovom dokumentacijom osigurano lice se obraća svojoj matičnoj filijali Fonda radi dobijanja potvrde o odobrenju nabavke aparata i senzora u propisanoj količini i utvrđenim rokovima korišćenja.
Prema listi pomagala, rok za koriščenje uređaja za kontinuirano mjerenje šećera iznosi 60 mjeseci (svakih 5 godina imate pravno na novi Libre čitač), dok se senzori odobravaju svaka tri mjeseca u količini 7 senzora, što na godišnjem nivou iznosi 28 senzora. (Opala! 🙂 )
Kako nema ovog pomagala na tržištu Crne Gore, roditelj će ova pomagala obezbjeđivati u inostranstvu, a zatim se obračati matičnoj filijali Fonda za refundaciju troškova. Obrazac zahtjeva za refundaciju popunjava se u Fondu i uz isti prilaže „Potvrda o odobrenoj nabavci pomagala“ i račun kao dokaz o nabavljenom pomagalu (fiskalni račun i račun na ime osiguranog lica).
Evo i čuvene potvrde o odobrenju nabavke pomagla.
Važno: Ukoliko roditelji ne mogu da obezbijede račun na ime, prihvataće se refundacija na osnovu fiskalnog računa i druge navedene dokumentacije koja u originalu treba da bude dostavljena uz zahtijev“.
Gdje i kako kupiti Libre?
Prema najnovijim informacijama, u Abbottov dućan u Beču u Austriji možete samo ušetati, gotovinom platiti čitač i maksimalno četiri senzora. Dakle, ne morate više imati adresu u Austriji. Eventualno bi bilo dobro da vas bude dvoje i da ulazite jedan iza drugoga − prvi kupi četiri, a drugi tri senzora. Problem s austrijskim čitačima je taj što su u „pogrešnim jedinicama“, točnije tamo je moguće kupiti samo one u mg/dl, dok su u Crnoj Gori popularni mmol/L. No, ako u nekoj drugoj europskoj zemlji kupite čitač u „pravim jedinicama“, u Austriji komotno možete kupovati senzore, kompatibilni su.
U Njemačkoj je aktualna internetska trgovina www.freestylelibre.de gdje možete birati između „naših“ i „njihovih“ jedinica, možete plaćati internacionalnim kreditnim karticama, ali adresa isporuke mora biti u Njemačkoj. Ono što je stvarno fantastično u Njemačkoj je činjenica da je u međuvremenu tamo krenula prodaja Librea 2 s „kvazi“ alarmima, koji uopće nisu loši. Cijena je ista, a više o tome u članku Libre 2 – osvrt i usporedba.
U Francuskoj je navodno Librea najviše, moguće ga je kupiti u brojnim ljekarnama i cijene su (ovisno o konkretnoj ljekarni) niže nego drugdje u EU.
U Hrvatskoj za sada još nema slobodne prodaje, samo preko našeg zdravstvenog osiguranja.
Detaljnije informacije o ovim opcijama, adrese i telefone potražite na www.mojLibre.com
Nije baš „u krvi“, ali ne zamaramo se detaljima ;).
Za kraj
Ova naša regija očigledno ne mora toliko kasniti za „razvijenim svijetom“, ali moramo shvatiti da jako puno toga ovisi o nama samima. Kada su u Bosni i Hercegovini saznali za ovaj crnogorski uspjeh, dodatno su se aktivirali i motivirali u svojim nastojanjima da i sebi osiguraju život s manje boli. Stoga vas pozivam da na ovom linku potpišete njihovu peticiju koja u ovom trenutku broji čak 10 479 potpisa! Slična peticija pokrenuta je i u Republici Srbiji, ovog trena su skupili 2041 potpis, a možete ju potpisati ovdje.
Hvala dr. Valentini Kalinić, udruzi DiabetLife iz Herceg Novog i Renati Lohinski Llanos na ustupljenim informacijama.
Naslovna fotografija nastala je na malenom trajektu u Crnogorskom primorju koji put od Dubrovnika do Bara skraćuje za barem dva sata.
