Kada me netko pita što mi je bilo najdragocjenije i najkorisnije na ADA konferenciji, moj je odgovor za neke možda iznenađujući, za druge pak očekivan. Predavanja su sama po sebi, kao i sve u životu, ponekad bila vrhunska, ponekad malo manje…
Paul B. Madden
No što me je najviše očaralo? Bila su to druženja sa starim poznanicima iz svijeta dijabetesa, pogotovo onima koje već po njihovom vlastitom stavu, psihi i fizičkoj spremi mogu svrstati u legende. Jedan među njima bio je i Paul B. Madden, većini vrlo vjerojatno nepoznat, no čovjek koji definitivno očara i osvoji na prvu. Sa svojih 65 godina života, već 55 godina živi s dijabetesom. To je čovjek na čijem se licu uvijek nazire osmijeh i želja za razgovorom. Njega sam imala čast prvi put upoznati prošle godine u Vancouveru, Kanadi, na susretu Young Leadera u organizaciji IDF-a. Young Leaderi, čega sam i ja dio, su organizacija unutar IDF-a čija je misija borba i širenje svijesti o dijabetesu kod mladih osoba, odnosno širenje svijesti o dijabetesu tip 1. Trenutno Paul više nije u tom dijelu dijabetesa, no zato je svoju funkciju nastavio u ADA-i („American Diabetes Association“) kao „Director of Type 1 Diabetes, Scientific & Medical“.
Po čemu je Paul poseban? Po svojoj struci Paul je psiholog koji svojom optimističnošću zrači i osvaja. Dijabetes ne doživljava kao prepreku te ga tokom razgovora uopće ne spominje, no na indirektan način daje vam različite „Tipps & Tricks“, odnosno kako se boriti s pojedinim psihičkim stanjima kojih možda sami niste niti svjesni. Kod njega nema zabrana, već samo prilagodba načina života našim željama. Fizički je aktivan i nikada pasivan. Dnevni cilj mu je prohodati minimalno 10.000 koraka, jer kako sam kaže – ne želi postati jedan od onih pasivnih penzionera koji će svoju fizičku aktivnost dovesti do nule. Iako ga nisam direktno pitala na koji način se on bori sa svojim dijabetesom, indirektno je ukazao na neopterećenost njime i prehranom kojom ga drži pod kontrolom. Ako spomenem da je dobar prijatelj dr. Richarda Bernsteina, mislim da će svima biti jasno koje su smjernice u njegovom životu ;). Za razliku od dr. Bernsteina, kod njega nisam uočila strogost, već više opuštenost. On vam neće reći da ne smijete pojesti šnitu kruha ukoliko to želite. Dapače, reći će vam da pojedete i puno više ;), ali da se nakon toga posvetite laganoj fizičkoj aktivnosti pa bila to i najobičnija šetnja. Zašto je to važno? Ne samo zbog održavanja dobrog GUK-a koji, sigurna sam, svakoga veseli, već i zbog boljeg psihičkog raspoloženja, bolje pokretljivosti, nestatičnosti te održavanja vlastitog tijela iz dana u dan mlađim, a ne starijim :).
"Young Leaders in Diabetes" - Vancouver 2015.
Paul je bio moje oduševljenje večeri u samo kratkih 15 minuta koliko smo imali vremena zajedno provesti i jedan od glavnih dobitaka cijelog kongresa. Nadam se da svatko od vas ima barem jednog „Paula“ u svom životu, a ako mislite da nemate – ekipa portala NaInzulinu će tu biti rado za vas :).
„Najvažnije stvari na svijetu postigli su ljudi koji su se nastavili truditi kada se činilo da više nema nade.“ Dale Carnegie
