Ove godine u središtu pozornosti svjetskog dana dijabetesa je žena. Žena, majka, kraljica, teenagerica, djevojčica, djevojka, starica, baka, čovjek, osoba,… I zato je ovo tekst za sve žene koje svakodnevno vode bitku s dijabetesom te pri tom manevrirajući karijerom, kućom, poslom, društvenim životom, prijateljima… Ne ovo neće biti još jedan tekst o dijabetesu. Ovo će biti tekst o njoj. I zato momci oprostite na feminizmu, ali na današnji dan vjerujem da ćete razumjeti :).
Iako dijabetes većinom pogađa mušku populaciju, kontrola dijabetesa kod žena je ipak složenija i kompleksnija. Promjenjivost razine hormona tokom mjeseca ženu dovodi u 4 različita i nepredvidljiva tjedna: tjedan „savršenih“ šećera, tjedan naglih padova, tjedan naglih skokova i tjedan kombinacije svega navedenoga, a nekada apsolutno ništa od navedenog. Ima onih dana kada bi se svaka žena najradije sakrila u špajzu i poskrivečki pojela sve što joj se nađe na putu - formirajući pri tom savršeno okrugle obraščiće. Oni su, kao i kod hrčka, posebno dizajnirani za takve situacije - mogu spremiti i sakriti svoj plijen od potencijalnog napadača. To je onih prvih tjedan dana. Pojest će sve i naravno pri tome malo pokvariti krvnu sliku. No ona je jaka. Zato joj to neće biti prepreka na putu do uspjeha te će svojom daljnjom aktivnošću popraviti ono malo narušeno.
Okružit će se svojom ekipom. Bit će proaktivna. Maštovita. Nepredvidljiva. Brza. Neuhvatljiva. Napunjena energijom, ona će ju vidno izbacivati prema van, pokazujući svima da je nedohvatljiva.
Tada ulazi u svoju drugu fazu, odnosno drugi tjedan. To je tjedan kada šećeri koliko toliko dolaze pod kontrolu. Nisu više potrebna skrivanja u špajzi. To je tjedan kada se žena jednostavno penje prema vrhu, ne osvrćući se na ono što je bilo, već gleda prema naprijed. Šećeri bi se „trebali“ vraćati u normalu te je pojava hipoglikemija možda učestalija nego što je to bilo u prvom tjednu. Zato će se paketići dekstroze često odmotavati, a predviđene šetnje nepredviđeno zaustavljati. Klupa u parku bit će savršeno mjesto za povratak stanja GUK-a u normalu. Ona će sjediti i polagano žvakati svoje bombone, biti u stanju „nirvane“. Ostatak društva će se pri tom izgubiti u vlastitim mislima, vlastitim problemima, obitelji, mužu, djeci, no sve će biti zajedno na jednom mjestu i pružati si međusobnu podršku. Bez požurivanja. Bez žurbe. Bez strke. Jer svaka od njih zna i poznaje taj osjećaj „nirvane“ – hipoglikemije.
Sada se žena već lagano bliži kraju svog drugog tjedna i ulazi u treći tjedan. To je vrijeme kada je žena na vrhuncu svoje moći. Kada joj je svijet na dlanu. Kada sve njezine ideje dostižu vrhunac. Kada ne prestaje pričati. Kada ganja svoj plijen te lovi svaku priliku za prepuštanje vlastitim mislima i sanjarijama. "Da mi je uloviti onog mornara“ – i ulovi ga. Netko će reći da nije pravi, no to njoj neće biti važno te će u inat komentarima uloviti i drugog.
Budući da će pripadnike muškog spola dovesti do ludila i krajnjih granica izdržljivosti, bit će tu da im pokaže da je nezaustavljiva. Oni će već lagano klonuti duhom, biti umorni, no ona tek započinje svoju avanturu. Neki će ju moliti da odustane, a neki će se jednostavno prepustiti umoru i pustiti ju da svoju energiju ispuca do kraja. Svjesni su – sada joj ne mogu ništa.
Bit će vesela i nasmijana, ali opet s druge strane tajna i maštovita. Sanjarit će o budućnosti, previrati po snovima, razmišljati o poslu, karijeri, kući. Majke i supruge o svojoj djeci i muževima. O onima koji joj pružaju podršku. Koji su tu za nju i o onima za koje je ona tu. Polagano će se primiriti. Djelovat će sjetno, možda čak i tužno. Htjet će provesti vrijeme u tišini, u društvu najbolje prijateljice, najboljeg prijatelja, sestre, mame, tate… Razmišljat će o „prolaznosti života“ i možda drugim sličnim i vjerojatno blesavim temama, ali će doći i do razvijanja onoga što je planirala napraviti. Polagano će loviti svoj cilj i privoditi ga kraju. Ideje koje je kovala, sada će realizirati i polagano ostvarivati. I opet neće biti sama… Tražit će toplu riječ iz usta dragih ljudi. Ponekad će reagirati burno i eksplozivno, a ponekad samo tiho, ali sjetno. No ipak će gledati optimistično prema naprijed.
Polagano ulazi u četvrti tjedan koji je apsolutno nepredvidljiv. Od naleta bure i vjetra, preko naglog smirivanja i neopisivog veselja. Samo nebo joj je granica. Živjet će. Skakat će. Naglo se smirivati i još naglije pokretati. Bit će nepredvidiva. Nezaustavljiva. Otkvačena i napeta. Uzbuđena i dosadna. Vesela i sjetna, ali bit će svoja.
I taman onda kada mislite da ste uspjeli uhvatiti korak s njom – ona će započeti cijelu priču ispočetka, ali skroz drugačije. Bit će to opet ona ista ona, ali skroz drugačija.
Je li joj teško? Nekada više, nekada manje, no još je teže onome tko ju pokuša do kraja razumjeti ;). Zato se pripadnici „jačeg“ spola to niti ne trude, već jednostavno uživaju u njihovom društvu. Pa tko bi im uopće i zamjerio?!
