Odučila sam se počastiti produženim vikendom u Hamburgu. Boravak u Njemačkoj definitivno mi nostalgiju čini svakodnevicom. To je zato što imam sreću da me u Hrvatskoj okružuju osobe avanturističkog duha pa me druženje s njima izrazito veseli. Stoga se nisam dvoumila kada mi se pružila mogućnost da sretnem par starih prijatelja u Hamburgu.
Pa od čega da krenem… Hamburg je jednom riječju prekrasan grad, ali stvarno. Kao mala djevojčica uvijek su me privlačili ogromni gradovi puni ljudi, buke i svakodnevne vreve. Sada sam već bitno drugačija i to više nije moj prvi izbor.
Hamburg je za naše pojmove ogroman grad od 755 km2 i s ukupno 1,7 milijuna stanovnika. Pozamašnu brojku čine upravo naši zemljaci. Pomislila sam – bit će to još jedan Zagreb, pun betona i asfalta, no ugodno sam se iznenadila. Hamburg inače zovu još i Grad Mostova ili Venecija Sjevera. Uistinu je tako. Svako malo prelazite preko nekog mosta te pri tom uživate u mirnoći vode koja prolazi ispod njih. Društvo mi je pravio Young Leader poput mene, no rodom iz Egipta. Zanimljiva mi je bila njegova usporedba: „Mi u Egiptu imamo Nil koji je ogromna rijeka, no on ima pravilni tok i ne krivuda svako malo lijevo - desno. Kako ovdje ta voda ima toliko rukavaca? Gdje god da se uputimo, uvijek na nju nabasamo 🙂 ?“ Uistinu je tako, ali to nije nešto što bi čovjeka smetalo. Naprotiv – opušta i umiruje.
Hamburg obiluje mnoštvom crkava i starih građevina. Uvijek iznova oduševljavaju svojom bogatom arhitekturom te jednostavno mame da zastanete i divite se svakom pojedinom reljefu i strukturi. Parkova ima nekoliko. Zajedno s riječnim tokovima i mostićima čine jedinstven sklad i pružaju čovjeku osjećaj mira i spokoja.
Sportski sam tip i gdje god mogu koristim snagu vlastitih nogu, biciklom ili klasičnim cipelcugom 🙂 . Nakon obilatog doručka koji sam si ovaj put mogla priuštiti bez imalo brige da će šećer otići nebu pod oblake, inzulinsku pumpu sam stavila na Temp Basal i redovito kontrolirala razinu šećera na sada već neizostavnom Libre-u. Posjedovanje Minimed pumpe u ovakvim situacijama može itekako olakšati brigu oko šećera. Jednako tako raznolikost inzulina za pen je nešto što ne treba zanemariti, već iskoristiti 🙂 .
Moja se prehrana generalno temelji na nižem unosu ugljikohidrata, ali ne smanjujem unos proteina i masnoća. Štoviše, ovaj put sam odabrala kombinaciju male količine ugljikohidrata i malo više proteina i masnoća. Odabir se pokazao idealnim za izbjegavanje čestih hipoglikemija koje su me znale pratiti kada bih se najela raznih pekarskih delicija, uz strogo smanjenje masnoća i proteina. Zašto mi se ovakva kombinacija pokazala kao ključ uspjeha? Doručak sam pokrila malom količinom inzulina, samo za jogurt, koji je bio jedina namirnica koja u sebi sadrži ugljikohidrate koji se brže oslobađaju u krvotok. Svo ostalo povrće i razne njemačke mesne delicije u potpunosti sam zanemarila prilikom davanja inzulina – što se pokazalo ključem uspjeha. Naime, budući da se masnoće i meso polako oslobađaju i ulaze u krvotok, svojim cjelodnevnim hodanjem izbjegla sam inače potrebno kasnije nadopikavanje ili korištenje opcije Square na pumpi za pokrivanje proteina i masnoća. Kako sam uzela malu količinu inzulina, nije bilo opasnosti od hipoglikemije, a masnoće i proteini su sve to držali na lijepoj, ravnoj liniji koja mi je omogućavala savršenu energiju za obilazak ljepota Hamburga :).
Što se događa s tijelom na kraju dana kada je već umorno i svladano prevaljenom pozamašnom kilometražom, nakon samo prividno laganini tempa? Mnogima se događa da u trenucima smirivanja dolazi do rasta šećera u krvi. Kada je moj obilazak završio uz osjećaj da mi tabani gore i da ću ispaliti prema Mjesecu poput rakete, tako je i moj šećer odlučio ispaliti prema povišenim vrijednostima. Taj skok šećera je bio dosta nagao, pa sam i ja prenaglo djelovala i prerano se odlučila na davanje korekcije. Puf! Pogreška! Jednako kako je šećer počeo brzo rasti, tako je počeo i brzo padati jer moje tijelo nakon cjelodnevnog napora djeluje kao parna lokomotiva i ruši šećer bez potrebe za uobičajenim korekcijama inzulinom. Doduše nekome će se šećer sam vratiti u normalu, nekome uz malu korekciju, a nekima čak i uz uobičajenu korekciju. Svi smo individue za sebe i moramo sami otkriti kojoj skupini ljudi pripadamo. Moja korekcija je mene natjerala na ponovljenu večeru. Iskreno nije mi uopće teško pala, jer sam unatoč jelu prije možda 2 sata i dalje imala apetit koji bi bilo šteta zanemariti 🙂 .
Ostatak noći sam provela mirno, s dobrim vrijednostima, ali bitno smanjenim dozama bazalnog noćnog inzulina! Kada sam bila na penu, potencijalne noćne hipoglikemije bih izbjegavala smanjenjem količine noćnog, dugodjelujućeg inzulina. Zašto mi je bilo potrebno smanjiti dozu inzulina? Jer je parna lokomotiva počela svoj proces sagorijevanja i nije joj bila potrebna ona uobičajena iskra inzulina za pokrenuti se, već samo mala iskrica 🙂 .
Carpe diem – Iskoristi dan!
