Dijabetes sam dobila prije 8 godina. Otkrila sam ga na prvu godišnjicu Arsenove smrti, dok smo ljeti bili u njegovoj rodnoj kući.
Simptomi su se dugo razvlačili, godinu dana prije otkrivanja dijabetesa izgubila sam puno kilograma, pa su se mjesec dana prije dijagnoze razvili i drugi simptomi po kojima je mama zaključila da bi se moglo raditi o dijabetesu. Mama se sjeća koji su mogući simptomi još iz doba kada je išla u osnovnu školu, zahvaljujući profesorici koja ih je na zanimljiv i poučan način učila biologiju.
Odlučila me odvesti u ljekarnu u Šibeniku kako bi mi na tašte izmjerili šećer. No prerano smo krenule tamo, pa sam se zaputila natrag prema didinoj kući i tamo pojela čokoladnu krafnu i popila voćni jogurt, zbog čega je kada sam se vratila u ljekarnu šećer bio 30.
Iz ljekarne su me poslali ravno u bolnicu. Stigavši u bolnicu pomislila sam da je to nešto kratkoročno i rješivo, da ću biti par dana u bolnici a onda izaći potpuno zdrava. Zato me u početku nije bilo strah, no kada su mi objasnili o čemu se radi, krenula su razna pitanja.
Iz šibenske bolnice poslali su me u Zagreb na Rebro, gdje sam obavila edukaciju i gdje sam od doktorice Krnić i ostalih medicinskih djelatnika dobila odgovore na sva ta brojna pitanja i nedoumice koje sam imala. Kroz daljnje pretrage kombinirala sam odlaske doktorici Krnić i doktorici Rojnić Putarek, a trenutno sam na Vuku kod doktorice Pape Medvidović.
Iako su prve dvije godine dijabetesa bile besprijekorne, ne mogu se pohvaliti izvrsnom regulacijom. Trenutno mi je malo teže regulirati, ali pokušavam i isprobavam drugačije terapije kako bih našla ono što mi najviše odgovara.
Puno mi znači što imamo mogućnost korištenja senzora jer sam u vrijeme kad sam dobila dijabetes svirala klavir i pikanje u prste mi je stvaralo ranice i modrice, što mi je naravno smetalo dok bih svirala. Zbog toga su senzori fantastično otkriće 😊
Svakome tko je preplašen kao što sam i ja bila kada sam tek otkrila da imam dijabetes htjela bih poručiti da dijabetes ne koči ni u čemu i da se može skoro sve što se poželi.
Bez problema studiram Cyber komunikacije i mrežne znanosti na Sveučilištu VERN i uz to se odnedavno profesionalno bavim glazbom te sam ostvarila nominacije na Dori i Porinu.
U slobodno vrijeme radim sve kao i moji prijatelji, družimo se, izlazimo, provodimo vrijeme u prirodi i putujemo. Dijabetes me nikada nije spriječio ni u čemu što sam htjela ostvariti.
Lu Dedić
