Kao što je mnogima poznato, u Hrvatskoj osobe s dijabetesom tip 2 nemaju pravo na senzore za kontinuirano mjerenje glukoze preko HZZO-a. Stoga je velika pomoć što si povremeno možemo sami financirati senzore kupnjom u specijaliziranoj prodavaonici. Detalje o cijeni i dostupnosti potražite na portalu www.mojMedtrum.com. Ja sam do sada koristio 3 senzora i trajali su po 14 dana.
Iako imam dijabetes tip 2 i ne uzimam inzulin, uvid u kretanje šećera mi je neophodan, a senzori za kontinuirano mjerenje neusporedivo su mi vredniji od trakica za krv. Ako u ljekarni kupim 3 kutije trakica za krv, to me košta oko 400 kn, dok jedan senzor koji traje 2 tjedna stoji oko 430 kn. S 3 kutije trakica za krv izmjerim šećer u krvi 150 puta, a s jednim senzorom koji traje dva tjedna izvrši se oko 10 000 mjerenja glukoze. Tu je još i trošak Medtrum S7 transmitera koji traje 3 mjeseca i stoji oko 430 kn, što je daleko najjeftiniji transmiter dostupan na svjetskom tržištu.
Zahvaljujući grafu kretanja šećera točno mogu vidjeti:
- kada sam nešto pojeo i kakva je reakcija mog tijela na određenu hranu,
- vidljivo je da i mi s dijabetesom tip 2 možemo upasti u hipoglikemije,
- vrlo je jednostavno pratiti utjecaj fizičke aktivnosti i prehrane na regulaciju mog dijabetesa tip 2.
Medtrum ima alarme, što prilično pomaže u regulaciji. Meni je alarm za gornju razinu šećera bio podešen na 9 mmol/L, što je rezultiralo relativno čestim alarmima. Malo iritantno, ali su dobar podsjetnik onima koji neutaživo jedu da griješe i da nešto moraju promijeniti. Neka zvoni.
Kada osoba s dijabetesom tip 2 „uživo“ i bez boli na grafu vidi da joj je šetnja pomogla u održavanju boljih šećera, puno su veće šanse da će fizičku aktivnost pretvoriti u redovnu pozitivnu životnu naviku. Slično je i s prehranom, ako smo ujutro pretjerali s doručkom, vrlo brzo ćemo to vidjeti i tijekom dana ćemo lakše i efikasnije korigirati ostatak prehrane, a možda ubaciti i ekstra šetnju gradom ili parkom.
Osim na paleokruh koji sam radim, moj organizam jako loše reagira na bilo koji drugi kruh, kao i na većinu ugljikohidrata, što je vrlo važna informacija koju je lako dobiti i za ostale namirnice. Naravno, zahvaljujući grafu ću puno lakše sam uvidjeti „žderem“ li ili se normalno hranim. Graf i neukima zorno pokazuje ponašaju li se normalno s hranom, a motivacija za boljom samokontrolom neusporedivo je veća.
Nadalje, kada vidim da su mi šećeri na grafu neko vrijeme visoki, lakše se odlučim uzeti još jednu tabletu Gluformina, naravno uz konzultacije s dijabetologom.
Kada se sve uzme u obzir, ovakav oblik kontrole dijabetesa je jeftiniji, jako pomaže i mom dijabetologu koji putem aplikacije „EasyView“ ima bolji uvid u regulaciju mog dijabetesa i lakše ispravno dozira lijekove.
Kada bi svaki dijabetolog mogao svojim pacijentima osigurati barem 2-3 puta godišnje ovakve senzore, siguran sam da bi visoki troškovi liječenja komplikacija dijabetesa tip 2 bili puno niži. Ovdje prije svega mislim na osobe s dijabetesom tip 2 koje nisu na intenziviranoj terapiji inzulinom, ostalima senzori definitivno trebaju 0-24 sata.
Gordan Hudina,
dopredsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva i osoba s dijabetesom tip 2