O „srpskom“ Aidex CGM senzoru

U BiH već je poznat Aidex senzor koji traje 14 dana:

Aidex senzori u BiH i Srbiji? Osobno iskustvo

Distributer u Srbiji odlučio se za malo drugačiji pristup, oni su se fokusirali na Aidex Lite koji traje 10 dana i glukozu prikazuje na aplikaciji mobitela.

Trajanje 10 ili 14 dana – što je bolje?

Skoro svi senzori današnjice traju 10 ili 14 dana i svaka varijanta ima svojih prednosti i mana.

Naravno, logično je da želimo imati senzor koji traje što dulje kako bismo se rjeđe gnjavili zamjenom. Ali što ako imamo osjetljivu kožu koja ne voli predugo upiknuti senzor na jednom mjestu?

Što ako senzor pokazuje najbolje performanse baš u prvih 10 dana ili možda imamo tip kože zbog kojeg nam se senzori odljepljuju? Kako bilo, postoje korisnici koji će cijeniti desetodnevni senzor.

Ključne specifikacije „srpskog“ Aidex Lite senzora:

1. Bluetooth real-time verzija, nema skeniranja
2. Prijavljena preciznost, tj. MARD 9,08% (manje je bolje)
3. Opcionalna kalibracija krvlju
4. Alarmi za visoki i niski šećer te nagle promjene
5. Direktna veza na iPhone watch
6. Odvojeni transmiter koji traje 4 godine! Senzor 10 dana
7. Registriran za djecu iznad 2 godine

Aplikacija i kompatibilnost mobitela

Na ovom linku  dostupan je popis mobitela na kojima Aidex Lite CGM app uredno funkcionira. Riječ je o svim iPhoneima, velikom broju Samsunga, te ponešto LG-a, Googlea i Huaweia. Naravno, ako se vaš mobitel ne nalazi na ovom popisu, ne znači da aplikacija na njemu neće uredno raditi, ali s ovima ste 100% sigurni.

Poveznica na Apple iStore za iPhone i link na Google Android Store

Cijena Aidexa u Srbiji i distributer

Senzor koji traje 10 dana košta 4.400 RSD (38 €), za svaki treći dobijete 50% popusta. 3 senzora u mjesečno koštaju 11.000 RSD

Odašiljač za koji proizvođač garantira uredan rad od čak 4 godine košta 40.000 RSD (340 €), uz kupovinu odašiljača, dobijete jedan senzor gratis.

Odlična je vijest da se s distributerom, tvrtkom Profesional Medic može dogovoriti da vam posude odašiljač na revers i da si samo platite senzor ili dva radi testiranja. Ako vam se sviđa, kupite opremu. Ako ne, jednostavno sve vratite pa svatko može svojim putem. Fer i obazrivo.

Dodatne pogodnosti i zanimljivosti

Ljepilo koje se koristi za prianjanje na kožu proizvodi čuveni 3M. Ako to nije dovoljno, uz svaki senzor dobijete dodatnu naljepnicu.

Na ovoj fotki lijepo se vidi i dodatna šira naljepnica za veću čvrstoću koja ne prekriva transmiter

Ako ni to nije dovoljno, primjerice bavite se nekim ozbiljnim kontaktnim sportom ili se želite dodatno osigurati, sasvim im je prihvatljivo da cijeli senzor zalijepite još jednom dodatnom trakom.

Baterija koja pogoni ovaj CGM ne nalazi se u odašiljaču već u senzoru, tu leži razlog zašto odašiljači mogu nevjerojatno dugo trajati, vjerojatno i preko 4 godine. Odašiljač je u mogućnosti primati nadogradnje preko aplikacije na mobitelu, što znači da s vremenom može biti još precizniji.

Koliko je precizan „srpski“ Aidex?

U našem digitalnom svijetu postalo je jako popularno beskrajno hvaliti ili žustro pljuvati po nekom senzoru. Obje su strategije loše jer ljude potiču na nerealna očekivanja. Svaki senzor ima svoje obožavatelje i mrzitelje, tako je danas, i tako će vjerojatno biti dovijeka.

Stoga nemojte vjerovati kada vam netko kaže da je senzor savršeno precizan ili totalno neprecizan. Velike su šanse da vama neće biti tako.

Što se mene tiče, ja sam imao odlična iskustva, ne samo zahvaljujući kvaliteti senzora već djelomično i zahvaljujući osobinama opisanim u prošlom tekstu (ukratko: bucko na low carbu sa stabilnim šećerima).

Neće svi imati ista iskustva. Bitno je koliko vam šećeri divljaju, koliko ste „kompatibilni“ s algoritmom koji preračunava razinu glukoze iz međustanične tekućine u razinu one u krvi koja je preciznija, itd.

Pokriva li srpsko zdravstveno osiguranje senzore?

Nažalost, u Srbiji je još uvijek prisutna ozbiljna količina diskriminacije bazirane na dobi, Hrvatska je u tome daleko ispred Srbije, a i u BiH je sve bolje.

To znači da je srpski zakonodavac mudro smislio da će standalone senzore kao što je Aidex, financirati samo djeci do 18 godina starosti. Nakon toga djetetu ostaje dijabetes, ali mu se ukida pravo na senzore. „Dao Bog da imao pa nemao“ najgora je židovska kletva...

Kako bi dodatno ograničili čak i djeci pravo na senzore, u indikaciju su dodali da dijete mora imati tzv. nestabilni (brittle) dijabetes.  Sreća u nesreći je da svako dijete s tip 1 dijabetesom prolazi kroz nestabilna razdoblja i da većina srpskih dječjih dijabetologa nisu bezdušni robotizirani birokrati, pa olako u dijagnozu dopišu „nestabilni“ dijabetes. Bravo.

Ne znate ćirilicu? Hm... Piše: Republički fond za zdravstveno osiguranje Srbije. Pandan hrvatskom HZZO-u.

Razlog za optimizam može izazvati izjava srpske ministrice zdravstva o mogućem ukidanju ove grozne diskriminacije u Srbiji, a koja je objavljena na Facebook stranici naInzulinu krajem 2023. 😊

Zaključak

Senzora u regiji ima sve više i više; na udrugama i dijabetolozima je da se izbore da osiguranja pokrivaju što većem broju pacijenata senzore. Nisu srpske udruge i dijabetolozi lošiji od hrvatskih, dovoljno su pametni i sposobni da izbore ovaj minimalni standard za dijabetičare. Nitko drugi to neće učiniti.

Za Srbe je jako važno da im RFZO ne nametne ponovno tender s kojim im je nedavno zaprijetio službenim dopisom. Pod uvijetom da postoji izbor (jer ne postoji jedan senzor koji svima odgovara) Aidex je odličan doprinos srpskoj ponudi. Svaka osoba dobre volje trebala bi biti presretna zbog toga.

Sretno.