1. Naučiti što više o namirnicama i izračunu ugh-a te jedinicama inzulina, glikemijskim indeksima, mastima koje će produljiti djelovanje šećera; uz pomoć liječnika. Također, moguće je obratiti se nutricionistu npr. preko uputnice ili u udruzi Zadi. Uz pomoć tehnologija, prvenstveno senzora upoznavajte svoje tijelo i pratite svoje uzorke za lakše korigiranje, jer nitko ne zna bolje nego mi sami što se događa s nama i našim tijelom. Nekome leti šećer na neku namirnicu koju mi bez ikakvih štetnih učinaka možemo jesti, i obrnuto. Osobno sam za balans i protiv potpunog odbacivanja ičega, jer što si više nešto uskraćujemo, tim više za tim žudimo. Iz svog iskustva sve više razumijem zašto se dugogodišnji dijabetičari odlučuju za low carb varijante dijeta, naime tada se znatno lakše reguliramo. Samo smo ljudi i vjerujem u umjerenost. No nije smak svijeta ako tu i tamo pojedemo one namirnice za koje znamo da neće najsretnije djelovati na našu glukozu, a češće jedemo one koje nam čine dobro.
2. Meni je od izuzetno velike pomoći bilo što sam se javila u udrugu Zadi. Tu sam dobila mnoštvo informacija do kojih bih inače puno teže došla. Iskreno preporučujem svakome da bude dio neke od udruga za dijabetes da bude na izvoru informacija i da se može povezati s članovima za podršku.
Toplo preporučujem pratiti sva informativna predavanja u organizaciji udruge Zadi.
3. Najviše bih željela naglasila da ne bismo trebali osjećati sram ako odlučimo potražiti psihološku pomoć ili pomoć terapeuta. U našem društvu to je još uvijek poprilično stigmatizirano i ljudi misle da to nije za obične ljude, već samo za one s velikim problemima te da to automatski znači da nešto s nama nije u redu. To je onaj dio priče koji sam spomenula i pripada u mentalnu higijenu, tražiti tu vrstu pomoći bi isto tako trebalo biti normalno kao i otići zubaru kada nas zub boli. Osobno sam bila u prilici razgovarati s psihologinjom iz Zadija. U međuvremenu sam upisala i školu osobnog razvoja (IPD) u sklopu koje je, sastavni dio programa ići i terapeutu.
Postoje razne mogućnosti od psihologa na uputnicu, obiteljskih centara gdje se može besplatno psihologu i za one boljih mogućnosti postoje razni terapeuti i terapeutski pravci. Uvjerena sam da svatko može pronaći način rada i nekoga tko njemu odgovara. U takvu vrst podrške nije zgorega uključiti i druge članove obitelji koji ne znaju kako se nositi s novonastalom situacijom.
4. Potražite socijalnu podršku. Pri tome ne mislim na regularne frendove i frendice, iako i oni mogu biti od pomoći. Prvenstveno mislim na podršku onih koji i sami proživljavaju i doživljavaju dijabetes. Ako nikako drugačije, onda barem putem društvenih mreža, budite članovi grupa, foruma i sl. kako biste lakše došli do informacija, no da i imate s kime podijeliti svoja osobna iskustva. Ljudi koji nemaju slično iskustvo neće uvijek razumjeti sve što se događa s vama i s kojim se sve frustracijama nosite, pogotovo kada zapadnete u krize i trebate neke odgovore. Komuniciranje s bližnjima nekad može biti dodatni izvor frustracije baš zato što vas ne razumiju ili ne pokazuju interes za vašu situaciju koliko biste vi htjeli ili vas možda dodatno špotaju i vi se već osjećate loše i krivo itd. Meni je više bedasto odgovarati na pitanje ljudi: „I, koliki ti je šećer?“ S obzirom da sam edukator, nikad mi nije teško objasniti više ljudima koje zanima. Ne mogu zamisliti kako bih preživjela zadnje dvije godine bez svojih Zadijevki – Darije i Ivane. Kad je frka, zovem njih. Kad se nakupi frustracija vezano uz dijabetes, njima se požalim. I kad je dobro, njima se pohvalim.
5. Krećite se što više možete. Nađite aktivnosti koje su vam privlačne. Ne moraju svi biti vrhunski sportaši.
Kada se krećemo, trošimo šećer. Više aktivnosti, sigurno znači i više dobrih šećera.
6. Kao edukator uvijek ću preporučiti da se kontinuirano educirate i čitate što više možete; preporučujem neke od knjiga:
"Šećerna bolest i tjelesno vježbanje od A do Ž", Maja Cigrovski Berković, Lana Ružić;
„Živjeti s dijabetesom“, dr. Val Wilson;
„Kada tijelo kaže ne“¸ Gabor Mate.
7. Budite nježni prema sebi. Bit će uvijek i boljih i lošijih dana. Svatko od nas radi najbolje što može u danom trenutku s resursima (znanje, vrijeme, novac, koliko smo koji dan odmorni ili umorni itd.) koje ima.
Ovaj tekst je podržala tvrtka Novo Nordisk.
