Svi smo se susreli s osnovama pružanja prve pomoći unesrećenima osobama. Moguće da ste naučeno i primijenili na nekoj osobi i pomogli mu do dolaska hitne službe. Ukoliko nekome pozli znamo što treba napraviti i ne dvojimo o tome. Tako smo naučili i to nam je sasvim normalno.
Verbalno bi svi osudili osobu koja odbije pružiti prvu pomoć nekome na cesti, no niti ne slutite koliko smo kao društvo zapravo licemjerni. Mnogi radnici obrazovnih ustanova odbijaju naučiti kako pomoći djetetu dijabetičaru u nesvijesti od preniske razine šećera u krvi.
Pitam se znate li da ste po Kaznenom zakonu kažnjivi za nepružanje pomoći osobi u smrtnoj opasnosti? Klasičan izgovor "pa nazvala sam hitnu" ne oslobađa kaznene odgovornosti, a o moralnoj da i ne govorimo.
Znate li da postoje među nama osobe koje uslijed preniskog šećera u krvi mogu pasti u komu, pretrpjeti nepovratna oštećenja mozga i umrijeti? To su dijabetičari tipa 1. Opasna hipoglikemija (preniski šećer u krvi) može iznenaditi i odraslog čovjeka, a naročito dijete. Djeca puno teže prepoznaju vlastitu hipoglikemiju jer još uvijek ne razumiju dovoljno signale svog tijela, te su često prezaigrani da bi obratili pozornost na trenutne senzacije vlastitog tijela. Previše inzulina uz obrok, preintenzivna ili preduga fizička aktivnost mogu dovesti do naglog pada šećera u krvi.
Niska razina šećera u krvi životno ne ugrožava zdrave osobe zahvaljujući sljedećem mehanizmu: Ukoliko satima niste jeli, razina šećera u krvi pada, te hormon glukagon signalizira jetri otpuštanje glukoze u krv. U jetri je pohranjena rezerva glukoze i ako je potreba, njenim otpuštanjem održava se normalna razina šećera u krvi do obroka. Kod dijabetičara taj dio se ne odvija kao u zdravih osoba i dijabetičar će pasti u komu.
Simptomi hipoglikemije (preniska razina šećera u krvi) nisu jednaki u svih oboljelih. Prvi simptomi nastupaju u vidu:
- vrtoglavice,
- znojenja,
- lupanja srca,
- bljedila,
Ako dijabetičar nešto ne pojede, stanje se pogoršava i dolazi do teže hipoglikemije. Nastupa promjena ponašanja jer mozak uviđa da nema dovoljno glukoze i da je životno ugrožen. Neke od mogućih promjena ponašanja su:
- agresivno ponašanje (živčanost),
- vrištanje,
- plakanje,
- letargija,
- smušen govor,
- histeričan smijeh i slična čudna ponašanja.
Ponekad i zdrave osobe kada su jako gladne reagiraju na sličan način, samo što je kod dijabetičara to još izraženije. Zamislite se kako stojite u redu na centralnoj pošti, a od jutra niste jeli. Vrlo je vjerojatno da ćete biti neugodni prema radnici na šalteru. Uljepšalo bi vam dan da vam gospođa ponudi čokoladicu i kao u onoj reklami, sa smiješkom kaže: „Kad si gladan nisi svoj“.
E pa dijabetičarima se neka „čokoladica“ mora nać! Jer ukoliko dijabetičar ni tada ništa ne pojede, skupljat ćete ga po podu.
GUBITAK SVIJESTI UZROKOVAN PRENISKOM RAZINOM ŠEĆERA U KRVI NAZIVA SE DIJABETIČKA KOMA I TO JE STANJE OPASNO PO ŽIVOT DIJABETIČARA.
Kako pružiti prvu pomoć pri hipoglikemiji?
Dok je osoba pri svijesti, pomoći će joj se sigurno bilo kakvim jednostavnim šećerom. Npr čaša soka, glukozni bomboni, žlica šećera ili meda. U većini slučajeva, bez ikakvih problema, dijabetičar će se oporaviti za par minuta do pola sata.
Ipak moguće je, iako rijetko, da šećer prebrzo pada, pa da se dijabetičar ipak onesvijesti. Tada zaista, ali zaista - treba žurnu pomoć. Nema se vremena za zvanje nekoga tko će ti tek tada objašnjavati što učiniti. Nema se vremena za čuđenje ili paničarenje. Nema se vremena za pola sata čekanja Hitne pomoći. Na prvoj odrasloj osobi koja je pored djeteta, jest odgovornost da djeluje. Dijabetička koma je najopasnije stanje za dijete ili odraslu osobu oboljelu od dijabetesa tipa 1. Odgoda pomoći u tom trenutku može dovesti do teškog oštećenja mozga, stanja kome i smrti.
Rješenje u situaciji teške hipoglikemije je davanje injekcije glukagona koja će potaknuti izlučivanje glukoze iz jetre u krv. Izuzetno je važno djelovati brzo i staloženo, da se osoba što prije oporavi i da se spriječe štetne posljedice na mozak i cijeli organizam. Nakon injekcije glukagona, dijete će se „probuditi“ u roku od par minuta. A par minuta bi vam trebalo samo da okrenete telefonski broj hitne službe i objasnite im što se događa.
Dakle, od velike je važnosti da je okolina u kojoj osoba oboljela od dijabetesa tipa 1 boravi, upoznata sa simptomima hipoglikemije i da zna pomoći. Dijabetičari imaju glukagon na svom radnom mjestu, djeca u školi i vrtiću, a mnogi ga imaju stalno uza se, te ga treba potražiti u osobnim stvarima nesvjesnog dijabetičara.
Važno je uvijek znati gdje se glukagon nalazi i kako ga primijeniti.
„Stanje preniskog šećera u krvi u osoba koje primaju inzulinsku terapiju naziva se hipoglikemija - mozak ostaje bez hrane. U slučaju da dijabetičar nije više u mogućnosti uzeti slatki obrok na usta, zbog besvjesnog stanja (glukozni bomboni ili sirup, med, šećer ili nešto slično) potrebno mu je dati injekciju hormona glucagena koji u kratkom vremenu od 5 min izvlači glukozu iz jetre u krv i time mozak dobiva hranu, te bolesnik dolazi k svijesti. Potrebno je tada izmjeriti šećer u krvi ako osoba uz sebe ima glukometar, a iskorištenu jetrenu zalihu glukoze nadoknaditi obrokom. Glucagen se jednostavno primjenjuje i može je dati laik bilo kuda u tijelo. Nema opasnosti za osobu koja ga primjenjuje, niti za osobu koja ga prima, a može spasiti ljudski život.“ – izjavila je za portal naInzulinu, prim.dr.mr.sc Manja Prašek.
Stanje dijabetičke kome je naročito opasno za malu djecu čiji je mozak još uvijek u razvoju, te može pretrpjeti ozbiljna trajna oštećenja. Važnost toga prepoznalo je i Ministarstvo obrazovanja i državna pravobraniteljica za djecu te uputila dopis svim obrazovnim institucijama s uputama o pružanju hitne pomoći djetetu u stanju dijabetičke kome.
Izdvajamo dio upute:
“Glukagon je namijenjen za liječenje teških hipoglikemijskih reakcija koje se mogu pojaviti u osoba oboljelih od šećerne bolesti. S obzirom da se ovi lijekovi registriraju od strane HALMEDA kao lijekovi koje mogu primjenjivati laici, te s obzirom na uobičajenu praksu skrbi o djeci oboljeloj od šećerne bolesti u svijetu koja uključuje primjenu glukagona od strane laika, smatram da ga mogu i trebaju primjenjivati djelatnici škole.”
“Također, u školi je neophodno poduzeti sve kako bi se potreba za aplikacijom glukagona smanjila na minimum i po mogućnosti izbjegla, a to znači provesti edukaciju svih djelatnika škole (nastavničkog vijeća) i učenika u razrednom odjelu koji pohađa učenik koji boluje od dijabetes melitusa od strane školskog liječnika o tome kako postupati s dijabetesom, što se u školi treba osigurati (hrana, glucagon, tjelesna aktivnost), kako prepoznati rane znakove hipoglikemije i hiperglikemije te općenito o pružanju prve pomoći.”
Unatoč ovim uputama Ministarstva obrazovanja, pojedine škole i učitelji na ovo se u potpunosti oglušuju. Smatraju da nisu odgovorni pružiti prvu pomoć djetetu već svoju domenu odgovornosti vide samo u pozivanju službe hitne pomoći. Suprotno naputku Ministarstva, nikoga nisu upoznale s načinom davanja glukagona, niti kako pomoći djetetu. U vremenu koje protekne do dolaska hitne službe, stanje djeteta se može nepovratno pogoršati i za to odgovorne osobe mogu čak i kazneno odgovarati. Uz dostupno sredstvo za pomoć, neshvatljivo je da poneki ravnatelji i učitelji, odlučuju zažmiriti na potrebu djeteta u smrtnoj opasnosti.
Svjesni smo i da su radnici u prosvjeti samo ljudi, s vlastitim brigama i obvezama, možda čak iz straha ne žele imati veze s djetetom s dijabetesom. Al nažalost kako dijete ne može pobjeći od svog dijabetesa, tako ni odrasli ne mogu pobjeći od djeteta u nevolji. Da neko dijete padne i razbije glavu, isto tako bi svaki roditelj od odgovorne odrasle osobe očekivao da mu zaustavi krvarenje i otkloni neposrednu opasnost.
Da nam svima bude jasnije i da smanjimo strah od potencijalnih problema, i na portalu naInzulinu postavljamo upute kako upotrijebiti glukagon na nesvjesnoj osobi:
- PRIPREMA INJEKCIJE
- Ukloniti plastičnu kapicu s bočice i štrcaljke (šprice) i ubrizgati svu tekućinu iz štrcaljke u bočicu
- Protresti bočicu zajedno sa štrcaljkom da se prah otopi u tekućini, mućkati dok se otopina ne razbistri
- Povući u štrcaljku sadržaj bočice
- Okrenuti štrcaljku iglom prema gore, lupiti je lagano prstom da mjehurići zraka dođu na vrh te pritiskom na štrcaljku istisnuti zrak
- DOZIRANJE
- Za dijete lakše od 25 kg potrebno je injektirati pola doze
- Za dijete teže od 25 kg i odrasle potrebno je injektirati cijelu dozu
- UBRIZGAVANJE
- Doza se ušpricava ispod kože ili u mišić, najbolje u bedreni mišić i to okomito na kožu.
Ako se i dalje osjećate nesigurno, svaki roditelj dijabetičara ili školski doktor vam mogu napraviti malu prezentaciju ovog jednostavnog postupka.
Još jednom napominjemo da se injekcijom glukagona ne može nikome naškoditi i da nije bitno gdje ćete ju upiknuti. Dakle ako se dijete onesvijestilo jer ju je pogledao Ante iz prve klupe, a ne zbog šećera – ništa joj se neće dogoditi. Isto tako ako promašite guzu dok dijete pikate – ništa se neće dogoditi. Da li treba uopće posebno napominjati, da se vama sigurno ništa neće dogoditi.
Niti odrastao dijabetičar, niti dijete ne mogu sami odraditi ovaj postupak jer nisu pri svijesti i upravo zato je VAŽNO da to zna djetetova okolina koja može reagirati i spasiti život do dolaska hitne pomoći.
Sad kad ste ovo pročitali sve znate o prvoj pomoći dijabetičaru koji je u nesvijesti te nećete biti osoba koja će odbiti pružiti pomoć i čekati na dolazak hitne pomoći.
Zamislite da se radi o vama, vašem djetetu ili vašoj voljenoj osobi te učinite sve što možete do dolaska ekipe hitne pomoći. Što je važnije? Nečiji život ili vaš strah od igle? Postanite nečiji heroj, a ne ONAJ KOJI NIJE HTIO POMOĆI, A MOGAO JE! Nemojte misliti da ste pred zakonom čisti ako samo pozovete hitnu jer kazneni zakon kaže „Tko ne pruži pomoć osobi u životnoj opasnosti, ako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.“ Narodne novine br. 125.07.11.2011; Kazneni zakon; Članak 123.
Prilažemo dopise HZJZ i Ministarstva obrazovanja koji su upućeni odgojno-obrazovnim ustanovama na postupanje. Ponesite dopise ravnateljima škole u kojoj se vaše dijete obrazuje ukoliko nisu upoznati s naputkom. Borimo se jedni za druge, a ne jedni protiv drugih.
Još informacija o hipoglikemiji i našem zakonodavstvu potražite u našem članku povodom prošlogodišnjeg Svjetskog dana ovdje, a nedavni članak na temu diskriminacije djece u školama potražite ovdje
