U utorak je prošlo točno 14 dana od Lukine prve instalacije senzora za kontinuirano mjerenje, tekst o tom posebnom iskustvu potražite ovdje. Obitelj se preporodila, po danu još uvijek povremeno provjeravaju šećer u krvi, ali po noći za Luku brinu pas Aba i Libre 🙂
Prošlog puta kada sam ga posjetio, Luki je taman počinjala viroza, što kod takve djece nije mala stvar. Nismo ga zaboravili, štoviše ovaj put je sa mnom došla i predstavnica Zagrebačkog dijabetičkog društva, čije dojmove možete pročitati ovdje. U međuvremenu je priču o Luki objavio i portal 24 sata.
Zagrebačko dijabetičko društvo također pomaže Luki, skuplja se sve s čime mu dobri ljudi mogu pomoći. A najviše bi mu značilo da ima osiguranu dovoljnu količinu senzora FreeStyle Libre do trenutka kada ovaj proizvod konačno zakuca na vrata Hrvatske i HZZO-a (inicijativa „Za život s manje boli“). Ukoliko ste u mogućnosti donirati senzor, možete to učiniti u prostorijama Zagrebačkog dijabetičkog društva, Ilica 48; a možete ga poslati i poštom. Ukoliko imate puno dobre volje, a ne znate kako do senzora, upute potražite na stranici www.mojLibre.com
Oni koji nemaju nikog u inozemstvu voljnog upustiti se u ovakvu nabavku, mogu Luki pomoći jednostavnom direktnom uplatom na mamin račun u PBZ-u na IBAN broj: HR46 2340009 3201654927
Zaposlenica i volonterka Zagrebačkog dijabetičkog društva Ana Špoljarić je danas sigurnom ali nježnom rukom - aplicirala Luki novi senzor za sljedećih 14 dana. Vjerujemo da će novi senzor biti jednako precizan kao i prošli, te olakšati tešku svakodnevicu njemu i cijeloj obitelji.
A kad je riječ o obitelji, ako igdje, onda naš Luka tu ima najviše sreće. Luka je član velike, dobre i požrtvovne obitelji koja će sve učiniti za svog brata, sina i unuka. Budite sigurni da je Luka u dobrim rukama, ali i šapama. Jer pas Aba i prije od Libre-a ponjuši Luku i najbolje zna koliki mu je šećer 🙂
Stoga pomozite ovoj fantastičnoj obitelji kako i koliko možete; razvijajmo duh solidarnosti, jer će pomoć jednog dana možda trebati i nama.
