Pred 30-tak prisutnih sudionika, učitelja i profesora, te članova stručnih timova i ravnatelja škola, 31. kolovoza, u organizaciji udruge za podršku djeci i roditeljima djece s dijabetesom Samobora i okolice - Slatki Samoborci, održan je workshop Dijabetes u vrtiću i školi.
Odaziv na edukaciju je bio sjajan. Da bi se u tome uspjelo, potrebna je kvalitetna priprema u obliku dobre najave i postavljanja koncepta edukacije. Edukacija je predstavljena na sjednicama škola u svibnju 2016. godine, te je za održavanje edukacije odabran datum prije početka školske godine 2016/2017.
Podršku programu dalo je Hrvatsko učiteljsko društvo Samobor, te podržalo Slatke Samoborce kao distributivni kanal programa Workshopa. Osim novih lica na workshopu je sudjelovalo i dosta ponavljača koji su bili prisutni na susretima odgajatelja i učitelja o dijabetesu, koje su Slatki Samoborci održali prethodne godine.
Kako je nastao toliki interes za edukacije o dijabetesu?
Činjenica je da možete složiti sjajan program, no istovremeno ipak ne doprijeti do druge strane. U čemu je „kvaka“? Osobito u ovom osjetljivom slučaju kada zbrinjavanje djece s dijabetesom u obrazovnim ustanovama nije riješeno, već se rješava od škole do škole, od učitelja do učitelja, od situacije do situacije. . . Upravo informacije prikupljene na pilot susretima odgajatelja i učitelja, bile su važne u oblikovanju koncepta workshopa Dijabetes u vrtiću i školi, tamo se moglo čuti učitelje i odgajatelje, njihova, mišljenja, želje, strahove i potrebe.
S jedne strane se nalazi dijete s dijabetesom, dijete kojem želite osigurati siguran boravak u školskom okruženju. Dijete, zaigrano i s teretom dijabetesa među knjigama u školskoj torbi. S druge strane su učitelji, a iza njih sistem - pretrpani obavezama, papirima, edukacijama, djecom s različitim potrebama, posebni svako u svojim različitostima, stavovima, energiji, želji za prilagodbom. . . Može li ih se natjerati da se dobro brinu za vaše dijete? Teško. Prihvaćanjem i prilagodbom uz puno informacija, u ovom slučaju o dijabetesu, može se postići puno više. Još kada potrebne informacije dobiju od svojih kolega učitelja, koji su prošli kroz isto iskustvo, uspjeh je garantiran!
Važno je imati dobre edukatore, ljude s praktičnim iskustvom – liječnike, učitelje, roditelje, ljude kojima je stalo, jer važno je ne samo što se govori, nego kako će se prenijeti publici – riječi nose emociju! Možete nekoga obasuti tisućama informacija o dijabetesu, možete ga natjerati da dođe na edukaciju i kada zatreba neće reagirati kako treba. S druge strane, netko će možda znati manje ali će napraviti puno više da bi zadovoljio potrebe djeteta s dijabetesom i to ne samo one osnovne potrebe s ciljem brige za zdravlje nego i druge, ne manje važne - emocionalne i psihološke.
Zato je potrebno razumjeti publiku, povezati se i prenijeti emociju. Emocija će probuditi i prenijeti potrebnu informaciju i pripremiti nastavnika za trenutak kada će dijete s dijabetesom zatrebati pomoć i podršku.
Da ovakav koncept edukacije funkcionira, govori činjenica, da će se kroz 10-tak dana održati edukacija iskustvene razmjene o dijabetesu za učitelje i to pogodite na čiju inicijativu? Vjerovali ili ne, na inicijativu učitelja i s velikim zadovoljstvom - u organizaciji Slatkih Samoboraca!
Ksenija Kolman Goreta @ 
