Najčešći razlog zašto osobe s dijabetesom ne vježbaju je strah od hipoglikemije.
Ovom je rečenicom Kirsten Norgaard, voditeljica istraživanja o dijabetesu i tehnologiji u Kopenhagenu, započela jedno od mnogobrojnih predavanja 16. ATTD konferencije koja se ove godine održava u Berlinu.
Interes među posjetiteljima bio je toliko velik da su neki sudionici predavanje proveli sjedeći na podu konferencijske dvorane. Ništa ih nije moglo spriječiti da dobiju odgovor na pitanje koje je predavačica postavila na samom početku predavanja, a ono glasi: "Je li korištenje moderne tehnologije u kontroliranju dijabetesa toliko snažno i korisno pacijentima da mogu prebroditi sve prepreke koje ih koče u vježbanju?"
Osvrnimo se ponajprije na nekoliko ključnih činjenica o T1 dijabetesu i vježbanju koje su bile istaknute na simpoziju
1. Istraživanja su pokazala da samo 33 posto osoba s DM1 vježba više od 2,5 sata tjedno koliko im se preporučuje. Tjelovježba snižava HbA1c, smanjuje potrebu za inzulinom, snižava kolesterol i, najvažnije, smanjuje rizik od nastanka kardiovaskularnih bolesti koje sve češće pogađaju mlađe od 50 godina.
2. Kako je već istaknuto, glavni razlog zašto osobe oboljele od DM1 ne treniraju, jest strah od hipoglikemije.
3. Glavni problemi s kojima se susreću tijekom vježbanja u odnosu na zdrave osobe
- inzulin i glukagon se ne proizvode primjereno
- različite vježbe različito utječu na glukozu u krvi
- početna glukoza, intenzitet i trajanje vježbanja su važni faktori koje valja uzeti u obzir prije treniranja, što dakako otežava samo vježbanje.
Drugim riječima, osobe s dijabetesom moraju znatno više razmišljati i adekvatno se pripremati na tjelovježbu za razliku od prosječne osobe.
I upravo tu uskaču pumpe i senzori koji zahvaljujući raznim značajkama mogu olakšati treniranje.
Koristi korištenja CGM sustava za vrijeme tjelovježbe:
- osoba se ne mora oslanjati na signale koje joj šalje tijelo, kao niti na glukometar, nego može relativno rano saznati da joj šećer pada
- mogućnost reakcije na hipoglikemiju ili hiperglikemiju tijekom vježbanja prije same hipoglikemije
- manje brige za roditelje djece oboljele od dijabetesa
- prediktivni alarmi za hipoglikemiju i hiperglikemiju olakšavaju brigu o dijabetesu prije, tijekom i nakon vježbanja.
No, predavači nisu izostavili niti nedostatke korištenja senzora prilikom vježbanja:
Mogućnost gubitka signala koji se događa kad senzor odvojimo od mobilnog uređaja, što neke ljude ograničava da se bave pojedinim sportom, primjerice plivanjem.
Drugi je manja preciznost senzora u odnosu na glukometar jer CGM sustavi uglavnom dobivaju informacije iz međustanične tekućine svakih pet do deset minuta. Sukladno tome, neki korisnici CGM sustava se za vrijeme vježbanja radije pouzdaju u informacije dobivene iz glukometra.
Posljednji nedostatak je mogućnost odljepljivanja senzora s čim su se suočile mnoge osobe s dijabetesom tip 1, koje se bave sportom visokog intenziteta. Rješenje ovog problema je u flasterima i kineziološkim trakama koje će otežati odljepljivanje senzora.
Kako pristupiti vježbanju?
Iako je dosad proveden velik broj studija na ovu temu, istraživači su se složili oko jednoga. Svaka osoba oboljela od dijabetesa treba potpuno individualno pristupiti vježbanju. Generalne smjernice za korisnike inzulinskih pumpi su:
Što još istraživači nastoje doznati?
Glavni misterij koji zanima mnoge je - može li osoba s dijabetesom spontano vježbati ili smanjiti potrebne pripreme, te kako u tom slučaju spriječiti hipoglikemiju:
- Možda jedenjem tijekom vježbanja?
- Glucagonom koji bi se dozirao neposredno prije vježbanja?
- Ili pak boljim algoritmima u pumpama na kojim marljivo rade proizvođači?
Odgovore ćemo možda dobiti već na sljedećoj ATTD konferenciji koja će se održati u Firenci, a dotad možemo sami istraživati, iskorištavati funkcije koje nam nude pumpe i CGM sustavi te pratiti reakcije tijela na kardio, vježbe snage i kombinaciju navedenog.
