Nakon članka „Senzori – javili se MIZ i HZZO – ljeto može početi“ najmanje 90 % vas više ne bi smjelo imati problema vezanih za fantomsku „mrežnu domenu“ i ostvarivanje prava na novu doznaku za senzore kod izabranih liječnika. No, ako ćemo biti temeljiti i stvari raditi po PS-u (pravilima službe), onda nam je još uvijek potreban pravi dokument sa štambiljem i potpisom odgovorne osobe, a ako je odgovorna osoba ravnatelj HZZO-a, Lucian Vukelić, tim bolje. Netko će reći da je u 21. stoljeću „štambilj i potpis“ zastario, ali nama još uvijek jako dobro dođe, posebno kada su ovako bitne stvari u pitanju. Iznimno su zastarjele i papirnate HZZO doznake, ali o tome drugom prilikom.
Druga jako dobra vijest je da bi se ovaj dokument već trebao nalaziti na stolovima vaših izabranih liječnika i na stolovima najrazličitijih ureda HZZO-a. Dakle, ako vam je izabrani liječnik štreber, onda on sve već zna, ali ako se utapa u papirologiji i hiperprodukciji naputaka i izmjena indikacije 306, možda je dobro da ovo ipak ponesete sa sobom, datum je 27. 6. 2019.:
Hvala.
Oni koji misle da je i ravnatelj HZZO-a jedan od onih koji stalno traže način da nas zakinu u pravima na senzore, ostat će razočarani.
Naime, ne znam sjećate li se, ali u jednom je trenutku na samom početku ove naše priče iz glasnogovorništva HZZO-a procurila eksplicitna pismena tvrdnja da ćemo zbog senzora morati ležati u bolnici! Da, iz današnje perspektive vam to možda izgleda nespretna ideja nekog sadista (nije to glasnogovorništvo izmislilo), ali svi znamo da i takvi u Hrvatskoj lako nađu svoje mjesto pod suncem. Osim toga, „bolnički uvjeti“ uistinu neodoljivo podsjećaju na bolnicu, zar ne? 🙂
U tom trenutku je krenula mini-inicijativa čiji bi logičan naziv bio „Sadista u bolnicu, a ne nas“, odnosno „No hospital 4 Libre“, a koja je onomad kulminirala prilogom u centralnom Dnevniku HRT-a. Mislim da je jasno da u slučaju „obvezne hospitalizacije“, osim što bi to bila sramota svjetskih razmjera, većina vas danas ne bi nosila tanke bijele i bezbolne senzore na ruci.
Uglavnom: pouzdano i iz prve ruke tvrdim da se ravnatelj HZZO-a, dr. Lucian Vukelić, osobno angažirao da se situacija raščisti i tada je kroz sve instance provučena korektna i jasna definicija „bolničkih uvjeta“ koji su se odnosili na: pregled u ambulanti, dnevnoj bolnici itd. Hvala.
Što dalje?
Neslužbeno sam doznao da je po prijavama oko „mrežne domene“ od strane nekoliko udruga, Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) tražila očitovanja svih strana te izašla na teren u HZZO i u Ministarstvo zdravstva. Naravno, svi skidaju odgovornost sa sebe – i ja bih. Ono što je posebno zanimljivo je da će AZOP krenuti i na bolnice jer, iako su djelovale po izmjeni indikacija 306, nisu ukazale na to da je sve to ilegalno i „odbile poslušnost“.
Postavlja se pitanje kako to da su jedino prof. Darko Kaštelan s Rebra i dr. Igor Bjelinski s Vuka Vrhovca imenom i prezimenom osporili legalnost cijele ove „operacije“ nad našim osobnim medicinskim podacima i ucjene za senzore?
Prisjetimo se Hipokratove zakletve. Njezina je intencija moćna i časna, a zahtijeva hrabrost i odgovornost, to veću što su vremena teža:
„Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti.“
Zaključak
Želim još jednom podsjetiti na kompromisan i konkretan prijedlog po uzoru na Veliku Britaniju, a opisan je pri dnu prošlog članka.
Uz malo sreće, svi su akteri ove priče nešto naučili i barem neko vrijeme će nas pustiti na miru. Postoje brojne druge ugrožene skupine koje mogu maltretirati, ne moraju stalno osobe s dijabetesom biti na tapeti. Ako netko nije shvatio, ovo je bio sarkazam i ironija. Ovakvo, ni bilo kakvo drugo maltretiranje, ne želimo ni najgorim neprijateljima, a ponajmanje ugroženim skupinama.
Sretno nam bilo.
Foto s naslovnice: Sandra Simunovic
