Podnaslov: „Pokopana ilegalna mrežna domena“.
Svemu se ovome ne treba previše veseliti jer je to bio pokušaj da se uvede famozno „praćenje ishoda liječenja“. Nažalost, takvi se pokušaji na Balkanu rade loše i onda tako i završavaju. Slijedi nam Svjetski dan šećerne bolesti gdje ćemo, kao i prošle godine, opet mlatiti praznu slamu i zaključiti da ništa nije učinjeno s praćenjem ishoda, a trebalo bi.
No, nekako se zaredala serija pozitivnih tekstova o HZZO-u pa, da ne kvarim niz, nastavljam u istom tonu.
Ovaj je tekst malo dugačak i dosadan, žao mi je. Zbog bolje preglednosti, evo kratkog sadržaja:
1) Nema više ilegalne „mrežne domene“.
2) Smanjena je diskriminacija prema osobama s dijabetesom iz manjih mjesta i njihovim dijabetolozima.
3) Koliko je dugo potrebno vršiti prekomjerno granatiranje, tj. „obavezne evaluacije“?
4) Što s djecom na Libreu kada navrše 18 godina?
5) Odnosi li se „prekomjerno granatiranje“ tj. silne evaluacije uopće na djecu?
6) Što s osobama s dijabetesom kojima će 12 mjeseci korištenja Librea isteći nakon izmjena indikacije?
Krenimo:
1) Nema više ilegalne „mrežne domene“
Ako pažljivo usporedite prošlu i ovu indikaciju, primijetit ćete da je netko „kirurškim nožem“ izrezao pojam „mrežna domena“, a da je skoro cijeli ostatak teksta identičan. Nažalost, i dalje je ostalo „prekomjerno granatiranje“ u obliku pretjeranih evaluacija, no pozitivna vijest je da su sada definicija i način vođenja evaluacija prepušteni na savjest samim dijabetolozima. Budući da su, prema većini dijabetologa i pedijatara, inicijalna preporuka + 5 evaluacija tijekom 12 mjeseci u praksi ionako neostvarivi, njihova će savjest biti čista i sve će ovo ostati mrtvo slovo na papiru.
Primijetite da se gore prvo spominje „obavezna evaluacija“ koju je obavezan provoditi bolnički specijalist, ali da se u preduvjetima za „nastavno propisivanje pomagala“ na dokazima o evaluaciji više ne inzistira. Za „nastavno propisivanje“ inzistira se na „dokazu o provedenim kontrolama“, koliko ste ih imali dokažite s povijestima bolesti. Znam da je nered, ali navikli smo.
2) Smanjena diskriminacija prema osobama s dijabetesom iz manjih mjesta i njihovim dijabetolozima
I dalje je neophodno da vam inicijalnu preporuku postavlja dijabetolog iz „velike bolnice“, ali sada eksplicitno stoji da „obaveznu evaluaciju“ može provoditi i specijalist dijabetolog iz „druge zdravstvene ustanove“, dakle npr. manjih županijskih bolnica:
3) Koliko je dugo potrebno vršiti prekomjerno granatiranje, tj. „obavezne evaluacije“?
Ako pratite ovaj portal, već ste naučili biti mali pravnici i ovdje je jako bitno znati se argumentirano postaviti, ako nastupe problemi. Ključan je ovaj dio indikacije 306.:
Iz ovog možete izvesti čak dva po vas pozitivna zaključka:
a) „Nastavno propisivanje pomagala“ odnosi se na spomenuti period od 12 mjeseci, a ne na svaka 3 mjeseca, kako su protumačili neki obiteljski liječnici. To znači da vam nitko ne može ukinuti pravo na pomagalo (pisanje doznaka) prije nego što istekne 12 mjeseci koji su definirani u indikaciji 306.
b) Po isteku godine dana od početka korištenja i ako nabavite „pozitivno mišljenje specijalista“, cijela ova zavrzlama više se ne odnosi na vas! Piše da je potrebna preporuka „nakon 12 mjeseci od početka korištenja pomagala“. Da su nas mislili maltretirati svake godine, napisali bi „jednom godišnje“ ili slično. Kao što ne možete dva puta izgubiti nevinost, tako vam se ne može dva puta dogoditi da ste prije 12 mjeseci počeli koristiti senzore.
4) Što s djecom na Libreu kada navrše 18 godina?
Indikacija 306. kaže:
Budući da nigdje nije definirano tko i kako provodi novu evaluaciju, jasno je da je ona prepuštena osobnoj procjeni tj. „mišljenju specijalista“. Budući da nije definirano treba li novu evaluaciju napraviti pedijatar-dijabetolog ili dijabetolog za odrasle, predlažem da pokušate kod pedijatra-dijabetologa prije rastanka, tj. kao poklon za 18. rođendan, dobiti pozitivno mišljenje koje zatim odnesete izabranom liječniku opće medicine i svi ste zajedno pokriveni.
5) Odnosi li se „prekomjerno granatiranje“ tj. silne evaluacije uopće na djecu?
U jednom se trenutku među pedijatrima proširila glasina da se cijela ova zbrka ne odnosi na djecu. U prilog toj tezi ide činjenica da u Nacionalnom povjerenstvu za dijabetes, koje je prema tvrdnjama HZZO-a smislilo sve ovo, ne sjedi niti jedan pedijatar, niti osoba s dijabetesom (koliko je to suludo pročitajte u tekstu o inicijativi „Ništa o nama bez nas“).
Nažalost baš svih pedijatara-dijabetologa u RH, HZZO je još 24. 6. 2019. na upit portala naInzulinu.com eksplicitno odgovorio da se cijela ova priča odnosi na sve osiguranike HZZO-a:
- Zamolba za pojašnjenjem prema HZZO-u glasila je:
„Molim službenu potvrdu, odnosi li se svo ovo popunjavanje i na osobe ispod 18 godina?“
- Odgovor službe za odnose s javnošću HZZO-a glasio je:
„Dopunjena indikacija 306. odnosi se na sve osigurane osobe HZZO-a, koje sukladno istoj ostvaruju pravo na predmetna pomagala.“
6) Što s osobama s dijabetesom kojima će 12 mjeseci od početka korištenja Librea isteći nakon stupanja na snagu izmjena indikacije?
Zdrav razum kaže da se pravila ne mogu primjenjivati retrogradno i da ne možete izmisliti sve te silne evaluacije, no zdrav razum često nije dovoljan te je stoga najbolje što vam mogu ponuditi dopis ravnatelja HZZO-a, dr. Luciana Vukelića, u kojem između ostalog stoji:
"S obzirom na to da postoje osigurane osobe sa šećernom bolešću koje od ranije imaju rečeno pomagalo, kod preporučivanja nastavka primjene ovog pomagala od strane specijaliste dijabetologa (na redovnoj kontroli na koju su naručeni), odnosno kod izabranog liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, osigurana osoba će priložiti medicinske dokaze kontrola kojima raspolaže".
Ovaj isječak je malo izvučen iz konteksta, ali dostupan je cijeli na ovom linku pa je najbolje sve pročitati i iskoristiti, ako se ukaže potreba.
Zaključak 1
HZZO je posljednje izmjene indikacije 306 odradio potiho, možda zbog blamaže s ilegalnom mrežnom domenom i inspekcije Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP). U prilog tome govori činjenica da u najnovijem naputku koji prati novu listu pomagala – o ovome nema ni riječi.
https://www.hzzo.hr/zdravstveni-sustav-rh/medicinski-proizvodi/
Da biste uopće verificirali sve što sam napisao, morate malo dublje prokopati. Konkretno, morate skinuti novu Excel osnovnu listu pomagala na ovom HZZO linku, otići na sheet 2 i tamo pronaći „indikaciju za primjenu“ pod brojem 306.
Zaključak 2
Iako sam pisao o potencijalnim teškoćama, neosporna je činjenica da najveći broj vas nema problema s dobivanjem doznaka za senzore kod svojih obiteljskih liječnika. Činjenica je da su praktički sva djeca u Hrvatskoj ostvarila pravo na senzore, a ima i nas odraslih. Nešto o tome možete pročitati u članku „Koliko smo koštali HZZO“. Dakle što god tko mislio o HZZO-u, činjenica je da su baš oni amenovali ovaj izuzetan napredak u kontroli šećerne bolesti.
Sretno nam bilo!
P. S. U cilju istinitog informiranja javnosti (vas 😉 ), HZZO smo prije objave teksta zamolili za eventualne ispravke tvrdnji iznesenih u gornjem tekstu. Odgovor je došao i evo ga u cijelosti:
P. P. S. Na nepoštivanje zakona AZOP su, između ostalih, upozorili: Koalicija Udruga u Zdravstvu, Zagrebačko dijabetičko društvo i udruga Slatki život iz Dubrovnika. Potom je sve sumirao Jutarnji list i neponovljiva Goranka Jureško u članku: Liječnici podatke o pacijentima trebali upisivati u registar privatne tvrtke, priča se probila i na HRT 1 u emisiju Dobro jutro Hrvatska s novinarkom Ružom Ištuk. Nadam se da će u budućnosti zaživjeti nešto korektnije prema svim dionicima zdravstvenog sustava i da će biti izvedivo u praksi. Odličan primjer je britanski model koji predviđa prepisivanje pomagala + 2 evaluacije, naspram naših 5.
