Ovo je prvi od serije članaka posvećenih najnovijem inzulinu u Hrvatskoj, pa i regiji. Tekstovi nisu zamjena za stručnog liječnika, ali bit će odlična dopuna, posebno onima kojima dijabetolozi ne mogu posvetiti dovoljno vremena. Inspiracija za ovaj članak je potekla upravo od jedne takve osobe u mojoj blizini.
Ako pomalo zvučim kao „farmako-freak“, ne brinite brzo ću vas razuvjeriti. Naime, obožavam nove stvari u medicini, ali samo one vezane za dijabetes. Antibiotike, cijepljenje, kortikosteroide i brojne druge blagodati farmacije – izbjegavam koliko mogu.
Krenimo
Značajan doprinos u ponudi inzulina dao je nedavno Novo Nordisk svojim dugodjelujućim inzulinom Tresiba. Ali nije sve tako jednostavno kao što se na prvi pogled čini, jer ovo nije samo još jedan dugodjelujući inzulin, a nije ni besplatan..
Službena definicija kaže
„Tresiba je bazalni inzulin za supkutanu primjenu jednom dnevno, u bilo koje doba dana, po mogućnosti u isto vrijeme svakog dana. Kod šećerne bolesti tipa 1, Tresiba se mora kombinirati s kratkodjelujućim/brzodjelujućim inzulinom radi pokrivanja potreba za inzulinom u vrijeme obroka.“ Ostale službene detalje potražite ovdje:
Za sada će vam se činiti kao da nema ništa nova pod svodom nebeskim. Ali ono što ne piše u toj službenoj definiciji, je da Tresiba nije običan inzulin. Sasvim je moguće da čak niti vaš doktor nije toga u potpunosti svjestan, a kamoli vi sami. Ukoliko vam doktor prepiše Tresibu, odreže dozu i pošalje vas doma do sljedećih konzultacija – bolje da ju nije ni prepisao. Izbio vam je iz džepa 150 kn za pakiranje koje doduše traje oko 3 mjeseca. Taj novac ste mogli bolje potrošiti za dvije kutije trakica (iz Oglasnika) ili trećinu senzora za kontinuirano mjerenje.
Trajanje i uštimavanje
Ukratko – Tresiba traje jakooo dugo i vrlo je stabilna, ali nije čarobni štapić. Za početak, jako važna informacija: kada/ako kretnete s Tresibom, treba joj 3-5 dana zagrijavanja na istoj dozi da postigne tzv „steady state“ – stabilnost djelovanja. Drugim riječima, ne smijete biti nestrpljivi u želji da što prije pronađete idealnu dozu. Tek nakon cca 5 dana (ovisno o organizmu) ima smisla mijenjati dozu radi finog uštimavanja. Proizvođač na svojim stranicama tvrdi da inzulin u krvi ostaje najmanje 42 sata, to naravno ne znači da ju možete uzimati u tako velikim razmacima, već uglavnom jednom dnevno. Također vrlo je važno biti svjestan da doza od koje krećete može biti čak do 40% manja od doze dugodjelujućeg inzulina kojeg ste ranije koristili (fine uštede za HZZO). Ako koristite na primjer 18 jedinica Lantusa ili Levemira, nakon perioda zagrijavanja, isprobavanja i uhodavanja mogli bi se ustabilit možda i na negdje oko 12 jedinica Tresibe. Ponavljam, potrebno je nešto ekstra truda kod određivanja doze, a ukoliko vi i vaš doktor to ne odradite pažljivo i profesionalno investicija bi lagano mogla otići u vjetar.
Broj injekcija
Službena preporuka je da se Tresibu uzima „jednom dnevno“ i to će zadovoljiti i razveseliti gotovo sve korisnike. Svaka 24 sata nam treba jedna injekcija tog dugodjelujučeg inzulina. Naravno nemojmo misliti da sada više nikom nije potreban i kratkodjelujući, tzv. brzi inzulin.
Vrijeme uzimanja
Proizvođač će na svojim stranicama tvrditi da nije bitno u koje doba dana se uzima, ali je bitno da svaki dan bude u približno isto vrijeme. Sigurno je da oni imaju argumente za takve tvrdnje, ali isto tako je sigurno da je vrijeme uzimanja neusporedivo fleksibilnije nego sa „starim“ inzulinima. Dakle, čitajmo između redaka: „uzimanje navečer“ ili „uzimanje popodne“ je sasvim dovoljno precizno i dovoljan gnjavež. Starim „inzulinašima“ vjerojatno nije potrebno opisivati sve razloge koji nas u praksi ometaju da inzulin uzimamo uvijek u isto vrijeme, npr u 23h. Za to je ipak potrebna solidna doza discipline, dok će nam nova, veća fleksibilnost u vremenu uzimanja olakšati život.
Do sljedećeg nastavka srdačan pozdrav i sretno nam bilo 🙂