Nedavno je izašao tekst o tome kako je HZZO najveći nacionalni tender za inzulinske pumpe prepustio Rebru. Stvari su se počele događati, puno je dobrih i manje dobrih vijesti, no kada se podvuče crta, postoje razlozi za zadovoljstvo. 🙂
Važno je shvatiti da je za ovaj tender objavljen u Narodnim Novinama definiran ukupan iznos koji se smije potrošiti. Riječ je o poznatih 1,5 milijuna kuna koje HZZO svake godine spremi u ladicu pod nazivom „Natječaj za inzulinske pumpe“.
Kako što bolje potrošiti 1,5 milijun kuna da vuk bude sit, a ovce na broju? Nemoguće, jer 1,5 milijuna kuna se možda čini puno, ali riječ je o nacionalnom tenderu za inzulinske pumpe iz kojeg se trebaju opskrbiti brojne bolnice… Govorimo o novim pumperima, ali i onima kojima je pumpa prestala raditi izvan garancije, odraslima i djeci...
Povjerenstvo za pumpe
Nakon što je KBC Zagreb (Rebro) potpisao sporazum o održavanju tendera za HZZO, imenovano je stručno povjerenstvo za nabavu:
1) Darko Kaštelan (dijabetolog za odrasle - Rebro)
2) Lea Smirčić Duvnjak (dijabetolog za odrasle – Vuk Vrhovac)
3) Nevena Krnić (dijabetolog za djecu – Rebro)
4) Mladen Grgurević (dijabetolog za odrasle – Vuk Vrhovac)
Prvo dvoje se ne bavi inzulinskim pumpama, no drugo dvoje zaista voli i živi inzulinske pumpe. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je nedavno referenciranje inzulina (koje nas je umalo upropastilo) u HZZO-u radio tim od 8 osoba bez ijednog dijabetologa, morate se složiti da je ipak riječ o velikom napretku. Svi su dijabetolozi, a dvoje još stvarno i razumije pumpe.
Zagrebačko dijabetičko društvo i moja malenkost
S obzirom na činjenicu da se inzulinske pumpe nabavljaju za pacijente i mi smo tražili svoje mjesto za stolom, jer ako sebi kupuju pumpe, onda je u redu da to bude bez nas, ali s obzirom na to da bi pumpe trebale ići nama pacijentima, stvarno je suludo ne sudjelovati u procesu (pročitajte više o inicijativi Ništa o nama bez nas). Da stvar bude bolja, jedan od liječnika je shvatio nešto što je mnogima nedostižno – bolje je pacijente uključiti u proces donošenja odluka jer se na taj način i dio odgovornosti prenosi na nas. Hvala KBC-u Zagreb na korektnoj dozvoli za sudjelovanjem.
Pitanje je bilo: je li bolje za 1,5 milijun kuna kupiti manje najskupljih pumpi s najviše funkcija (640G) ili tender složiti tako da i jeftinija konkurencija može ući na hrvatsko tržište, ali s pumpama koje imaju manje funkcija. Problem s konkurencijom je dakle taj što još nemaju pumpe sa svime što ima 640G (SAP), ali se može dobiti više pumpi za isti ukupan iznos. Osim toga, svi se slažu da je konkurencija dobra i poželjna.
„Tehnička specifikacija za predmet nabave inzulinske pumpe“:
Pažljivom analizom tehničke specifikacije moguće je zaključiti da je Povjerenstvo odabralo strategiju kako olakšati ulaz konkurenciji, djelomično i na uštrb određenih funkcija kao što su SAP i integrirani kalkulator bolusa. Prednost ove strategije je u tome što ćemo vjerojatno imati podjednak broj pumpi kao i prijašnjih godina, ali će se u priči pojaviti čak 50 fantastičnih i skupljih 640G pumpi o kojima smo puno ovdje pisali, a možda i poneko osvježenje sa zaslonom osjetljivim na dodir. 🙂
Idemo redom:
Pod redni brojem 1. definirana je inzulinska pumpa s najviše funkcija, za koju je rezervirano skoro dvije trećine sredstava! Naravno, riječ je o mogućnosti povezivanja pumpe sa CGM-om i prekidom isporuke inzulina prije hipoglikemije! Ako ne znate da za sada zapravo govorimo o 640G pumpi – sram vas bilo. 😉
Ako pogledate rezultate ankete na tehnološkom panelu ZDD-a i portala naInzulinu.com, vidjet ćete da je većini pacijenata upravo ta funkcija najvažnija (SAP – Sensor Augumented Pump):
Drugim riječima, slobodno možemo reći da je Povjerenstvo solidno uvažilo „glas naroda“ i to onog educiranog, jer samo takvi dolaze na naša tehnološka događanja.
Redni broj 2. i 3.:
Sada dolazimo do tektonskih promjena! Dolazimo do trenutka nakon kojeg više nikada ništa neće biti kao prije. Dolazimo do vrlo teške odluke koja je donesena, a koja će imati brojnih posljedica, pozitivnih i negativnih. Povezanost sa CGMS-om po prvi puta više nije preduvjet da bi se neka inzulinska pumpa prijavila na natječaj u RH!
Dobre i loše strane ukidanja CGMS-a kao obvezne funkcionalnosti
Loše strane nije potrebno previše objašnjavati. Svatko bi rado imao opciju CGMS-a na kvalitetnoj pumpi kao što je 640G pa čak i ako HZZO te senzore financira samo djeci do 8 godina. Još uvijek nam ostaje opcija samofinanciranja i nada da će se te grozne i prestroge HZZO-ove indikacije poboljšati u budućnosti.
Dobre strane također postoje: inzulinska pumpa bez CGM-a je također dobra terapija i odavno su dokazani njezini benefiti. 640G je uistinu dobra, ali i skupa pumpa, a količina novaca je trenutno ograničena na 1,5 milijuna kuna. Biste li se vi željeli naći u koži liječnika koji će jednom svom pacijentu dati Mercedes, ali zato nekom drugom neće moći dati ni Golf jer je sva lova spiskana na Mercedes?
640G i prekid isporuke inzulina prije hipoglikemije
Promotrimo samo redni broj 2. Dugo sam na pumpi te sam isprobao vjerojatno najviše inzulinskih pumpi u RH (Veo, 640G, DanaR, DanaRS, OmniPod, Roche Combo) i r.b. 2 mi se nikako nije svidio. Pažljivim iščitavanjem specifikacija (iako je preduvjet CGMS-a maknut), moguće je zaključiti da ipak govorimo o Veo pumpi. Naime, ne zahtijeva se CGMS, ali se zahtijeva kalkulator bolusa ugrađen u samu pumpu, što nemaju niti Roche, niti Ypsomed o kojem će biti riječi u nastavku. Stvarno sam učinio sve u svojoj moći da uvjerim cijelu ekipu da Veo više nije „suvremena pumpa“, što je eksplicitno tražio HZZO, kada im je prepustio 1,5 milijuna kuna te da se taj novac preusmjeri na fantastičnu funkcionalnost koju posjeduje 640G pumpa. Određeni uspjeh je ipak ostvaren jer je pumpa sa specifikacijama koje Veo zadovoljava dobila najmanje novca, a pumpa sa speckama koje 640G zadovoljava – najviše. Ako se želite sami uvjeriti koliko je 640G sjajna pumpa, pročitajte koliko je pomogla maloj Lani i njezinoj obitelji, a kako Željkinom malom Renatu. Oboje će uskoro izgubiti pravo na senzore jer će slaviti 8. rođendan. 🙁 🙁 🙁
Naravno, netko će prokleti i mene i druge, jer da je u grupi 2 ostalo više novca, apsolutni broj pumpi bi u RH ipak bio nešto veći.
Redni broj 3.
Pumpa koja se natječe za ovu skupinu ne mora imati ugrađeni kalkulator bolusa, ni integrirani CGMS.
Da, gotovo svi vi na pumpama educirani ste tako da računate koliko ugljikohidrata ima obrok koji ćete pojesti. Potom vam sama pumpa uz pomoć ugrađenog „kalkulatora bolusa“ računa količinu inzulina, ALI, svi imate mobitele pa ako završite na ovakvoj pumpi ili ćete ulaštiti svoje matematičke vještine ili ćete u mobitel instalirati prikladnu aplikaciju.
Prema mome mišljenju, glavni krivac za ovakvo stanje je HZZO koji već dugi niz godina nije zainteresiran da inzulinsku pumpu stavi na listu pomagala, a mi se ovdje pokušavamo pokrpati s nedovoljnim budžetom. Da je pumpa na listi pomagala, tada bi pacijent, koji zadovoljava indikacije, zajedno sa svojim doktorom odabrao najprikladniju pumpu za sebe ili svoje dijete, kao u Sloveniji. Dobra vijest je da nakon ovoga HZZO ni u snu neće moći tvrditi da u Hrvatskoj ima dovoljno inzulinskih pumpi.
Naime, netko će reći da su u HZZO-u manipulatori i da prečesto uskraćuju informacije, iako su javna ustanova. OK, ali pravim lažima pribjegavaju u iznimno kritičnim situacijama, što ova nije. Poanta je da uistinu postoji dijabetolog(inja) u RH koji im je puhao u jedro i tvrdio da inzulinskih pumpi ima dovoljno. Neću vam objaviti ime da ju/njega ne razapnete. Dobra vijest je da to više ne tvrdi.
Još jedan argument u korist HZZO-a
HZZO je vrlo pažljivo pratio potrošnju pumpi koje je kupovao na svojim tenderima i vrlo dobro zna da dio pumpi nije završavao kod pacijenata, već su predugo vremena trunule u ormarima pojedinih dijabetologa. Zašto bi povećavali milijunske iznose za pumpe kada dio dijabetologa sjedi na njima? Srećom, i tu su napravljeni određeni pomaci i broj isporučenih pumpi takvim dijabetolozima je minimaliziran.
Ne zaboravimo glavni cilj ove priče, a to je da inzulinske pumpe završe tamo gdje im je i mjesto – na listi pomagala HZZO-a, kao u Sloveniji i mnogim drugim zemljama.
Kraj prvog dijela.
U drugom dijelu čitajte:
1) Koja to pumpa ozbiljno cilja na Hrvatsku (da, dobit ću je na testiranje)?
2) Njezine prednosti i mane?
3) Zašto će ju čak i HZZO prigrliti, ako je imalo pametan i dosljedan?
4) Koje grupe pacijenata će ju prokleti, ako im ona bude jedina opcija?
5) Kako je ustvari izgledao ovogodišnji proces javne nabave i zašto je toliko kasnio?
Kao i sve u životu, nema savršene žene, automobila ni inzulinske pumpe. Sve ima svojih prednosti i mana.
