Ovaj je tekst dio vodiča „Beyond Type 1“, koji obuhvaća upute za svakoga tko u životu ima doticaj s nekim tko ima dijabetes tipa 1 – pošaljite ga svojim kolegama. Ovdje možete pogledati i ostale vodiče BeyondType1. 🙂
Život uz radno vrijeme od 9 do 17 sati ni za koga nije lagan, a posebno ne za osobe s dijabetesom tipa 1. Za vrijeme sastanaka, putovanja i stresa oni koji boluju od dijabetesa tipa 1 svejedno se neprestano moraju brinuti o svojem GUK-u, provjeravati ga i kontrolirati. Možda ćete raditi s nekim tko ima dijabetes tipa 1 ili jednostavno želite više naučiti o tome. Gledajte na ovaj vodič kao na nešto uz čiju ćete pomoć naučiti važne pojedinosti o dijabetesu tipa 1 u vezi s ljudskim potencijalima.
Što je tip 1?
Objašnjenje je kratko, ali slatko. Dijabetes tipa 1 autoimuna je bolest zbog koje gušterača prestaje proizvoditi inzulin. Inzulin je hormon potreban našem tijelu da bi iz hrane dobilo energiju. Stoga ga moramo ubrizgavati iglom u određeno vrijeme ili kontinuirano putem pumpe. Isto tako, moramo redovito provjeravati razinu šećera u krvi. Dijabetes tipa 1 posao je koji traje 24 sata dnevno i trenutačno za tu bolest ne postoji lijek. Dijabetes tipa 1 razlikuje se od dijabetesa tipa 2 po tome što je tip 1 karakteriziran nedostatkom inzulina, a tip 2 nemogućnošću njegova ispravnog iskorištavanja.
Osnove za početak
Mi dijabetičari uvijek sa sobom nosimo mjerač glukoze, inzulin, štrcaljke ili inzulinske penove i čitače za CGM.
Mjerač glukoze uređaj je koji mjeri šećer u krvi. Služimo se lancetarom da se ubodemo u prst pa uzorak krvi stavimo na testnu trakicu, što onda mjerač očita i na ekranu prikaže razinu GUK-a (glukoze u krvi).
Inzulin u tijelo možemo unositi višestrukim dnevnim ubrizgavanjem injekcijama ili putem inzulinske pumpe. Brzodjelujući inzulin odmah počinje djelovati u našem tijelu, a uzima se uz obroke ili radi korekcije visokog šećera u krvi. Taj se inzulin ubrizgava više puta dnevno, ovisno o tome kada jedete. Dugodjelujući inzulin daje se jednom dnevno. To je inzulin koji se tijekom dužeg vremena u tijelu usporeno oslobađa.
Ne, nije to biper!
Ne uvodimo biper ponovo „u modu“, bez brige. Uređaj pričvršćen za našu odjeću, to je inzulinska pumpa. Inzulinska pumpa uređaj je koji je s tijelom povezan plastičnom cjevčicom (kateterom) ili bežično. Zahvaljujući kontroli tog uređaja, pumpa neprestano isporučuje inzulin u naše tijelo. Za vrijeme obroka možemo odabrati koliko ćemo inzulina dati, a uređaj je već postavljen na kožu i spreman isporučiti potrebnu količinu.
Drugi uređaj koji bi netko s tipom 1 mogao imati jest CGM. CGM ili kontinuirani mjerač glukoze prati razine glukoze u stvarnom vremenu tijekom 24 sata dnevno. CGM senzor ubada se pod kožu da bi mjerio razinu glukoze u međustaničnoj tekućini. Senzor je povezan s odašiljačem koji podatke šalje na uređaj za očitavanje. Mnogi ljudi obično očitanja CGM-a povežu s pametnim telefonom ili pametnim satom.
Pištanje i zujanje
Bez brige! Zvuk alarma koji ćete s vremena na vrijeme čuti vjerojatno dolazi od inzulinske pumpe ili CGM-a. To bi mogao biti alarm koji upozorava na visok šećer u krvi i ukazuje na to da treba ubrizgati inzulin (to znači ili pripremiti iglu i dati injekciju ili pritisnuti gumb na pumpi). Štrcaljkom ili penom inzulin se ubrizgava u ruku, nogu ili trbuh. Isto tako, u pitanju bi mogao biti alarm koji ukazuje na nizak šećer u krvi te nas upozorava da treba nešto pojesti kako bismo povećali njegovu razinu.
Visoko i nisko te sve između toga
Budite svjesni da razina šećera u krvi, bilo visoka bilo niska, utječe na naše raspoloženje. Kad vam je šećer previsok ili prenizak, više niste svoji. Gledati u računalo, pokušavati obratiti pažnju na nešto ili donositi pojedine odluke teško je kad vam se vrti u glavi, zbunjeni ste, umorni i letargični. Možda ćete moći razabrati ponašaju li se vaš kolega ili kolegica na sastanku isto kao i inače. Uočite sve znakove ili simptome koje pokazuju, a koji se doimaju neobično.
Simptomi hiperglikemije ili „povišenog šećera“:
- mučnina
- otežano disanje
- pocrvenjela i vruća koža
- pospanost
- jaka žeđ
- zbunjenost
* Kad smo hiperglikemični, morat ćemo ubrizgati inzulin bilo štrcaljkom ili inzulinskim penom, bilo putem inzulinske pumpe.
Simptomi hipoglikemije ili „sniženog šećera“:
- drhtavica
- glavobolja
- glad
- slabost
- zbunjenost
- znojna koža
Kada smo hipoglikemični, trebat ćemo pojesti ili popiti nešto što sadrži veliku količinu brzodjelujućih ugljikohidrata kako bismo brzo podigli šećer u krvi, npr. Colu, Fantu (ne Zero) ili neki drugi jako slatki sok, dekstrozu, sladoled, itd...
Hitna stanja
- Ako smo pri svijesti, potaknite nas da sebi provjerimo šećer u krvi kako bismo mogli adekvatno reagirati.
- Ako smo pri svijesti, ali nismo u stanju sami išta učiniti (ne reagiramo ili se čini da smo somnolentni), odmah nazovite hitnu pomoć.
- Ako smo ikad prije pali u nesvijest ili smo sad u nesvijesti, odmah nazovite hitnu pomoć.
Ovakvo hitno stanje najvjerojatnije izaziva ozbiljnija hipoglikemija ili nizak šećer u krvi pa u tom slučaju treba osobi s dijabetesom smjesta dati brzodjelujuću glukozu. To znači voćni sok, bombone, dekstrozu u tabletama ili bilo koju drugu slatku hranu ili piće koji se mogu lako konzumirati. Ako smo bez svijesti, možda će nam netko morati dati glukagon. S osobom koja boluje od dijabetesa tipa 1 unaprijed se dogovorite želite li biti odabrana osoba koja će pružiti pomoć u takvu hitnom slučaju i želite li naučiti kako se to čini.
Što je glukagon?
Glukagon je hormonski lijek koji se upotrebljava u hitnim slučajevima kada se dijabetičar nalazi u hipoglikemičnom stanju, ali ne može šećer uzeti na usta. Dolazi u vidu praška koji se mora dodati otapalu kako bi se dobila otopina za injekciju. Glukagon je lijek čije je djelovanje suprotno djelovanju inzulina.
Injekcija glukagona za hitne slučajeve
Članak je preuzet, preveden i prilagođen s adrese:
https://beyondtype1.org/the-co-workers-guide-to-type-1-diabetes/
Prevela i prilagodila:
Divina Marion
