Ovaj je tekst dio vodiča „Beyond Type 1“, koji obuhvaća upute za svakoga tko u životu ima doticaj s nekim tko ima dijabetes tipa 1 – pošaljite ga svojim kolegama. Ovdje možete pogledati i ostale vodiče BeyondType1. 🙂
Život uz radno vrijeme od 9 do 17 sati ni za koga nije lagan, a posebno ne za osobe s dijabetesom tipa 1. Za vrijeme sastanaka, putovanja i stresa oni koji boluju od dijabetesa tipa 1 svejedno se neprestano moraju brinuti o svojem GUK-u, provjeravati ga i kontrolirati. Možda ćete raditi s nekim tko ima dijabetes tipa 1 ili jednostavno želite više naučiti o tome. Gledajte na ovaj vodič kao na nešto uz čiju ćete pomoć naučiti važne pojedinosti o dijabetesu tipa 1 u vezi s ljudskim potencijalima.
Što je tip 1?
Objašnjenje je kratko, ali slatko. Dijabetes tipa 1 autoimuna je bolest zbog koje gušterača prestaje proizvoditi inzulin. Inzulin je hormon potreban našem tijelu da bi iz hrane dobilo energiju. Stoga ga moramo ubrizgavati iglom u određeno vrijeme ili kontinuirano putem pumpe. Isto tako, moramo redovito provjeravati razinu šećera u krvi. Dijabetes tipa 1 posao je koji traje 24 sata dnevno i trenutačno za tu bolest ne postoji lijek. Dijabetes tipa 1 razlikuje se od dijabetesa tipa 2 po tome što je tip 1 karakteriziran nedostatkom inzulina, a tip 2 nemogućnošću njegova ispravnog iskorištavanja.
Osnove za početak
Mi dijabetičari uvijek sa sobom nosimo mjerač glukoze, inzulin, štrcaljke ili inzulinske penove i čitače za CGM.
Mjerač glukoze uređaj je koji mjeri šećer u krvi. Služimo se lancetarom da se ubodemo u prst pa uzorak krvi stavimo na testnu trakicu, što onda mjerač očita i na ekranu prikaže razinu GUK-a (glukoze u krvi).
Inzulin u tijelo možemo unositi višestrukim dnevnim ubrizgavanjem injekcijama ili putem inzulinske pumpe. Brzodjelujući inzulin odmah počinje djelovati u našem tijelu, a uzima se uz obroke ili radi korekcije visokog šećera u krvi. Taj se inzulin ubrizgava više puta dnevno, ovisno o tome kada jedete. Dugodjelujući inzulin daje se jednom dnevno. To je inzulin koji se tijekom dužeg vremena u tijelu usporeno oslobađa.
Ne, nije to biper!
Ne uvodimo biper ponovo „u modu“, bez brige. Uređaj pričvršćen za našu odjeću, to je inzulinska pumpa. Inzulinska pumpa uređaj je koji je s tijelom povezan plastičnom cjevčicom (kateterom) ili bežično. Zahvaljujući kontroli tog uređaja, pumpa neprestano isporučuje inzulin u naše tijelo. Za vrijeme obroka možemo odabrati koliko ćemo inzulina dati, a uređaj je već postavljen na kožu i spreman isporučiti potrebnu količinu.
Drugi uređaj koji bi netko s tipom 1 mogao imati jest CGM. CGM ili kontinuirani mjerač glukoze prati razine glukoze u stvarnom vremenu tijekom 24 sata dnevno. CGM senzor ubada se pod kožu da bi mjerio razinu glukoze u međustaničnoj tekućini. Senzor je povezan s odašiljačem koji podatke šalje na uređaj za očitavanje. Mnogi ljudi obično očitanja CGM-a povežu s pametnim telefonom ili pametnim satom.
Pištanje i zujanje
Bez brige! Zvuk alarma koji ćete s vremena na vrijeme čuti vjerojatno dolazi od inzulinske pumpe ili CGM-a. To bi mogao biti alarm koji upozorava na visok šećer u krvi i ukazuje na to da treba ubrizgati inzulin (to znači ili pripremiti iglu i dati injekciju ili pritisnuti gumb na pumpi). Štrcaljkom ili penom inzulin se ubrizgava u ruku, nogu ili trbuh. Isto tako, u pitanju bi mogao biti alarm koji ukazuje na nizak šećer u krvi te nas upozorava da treba nešto pojesti kako bismo povećali njegovu razinu.
Visoko i nisko te sve između toga
Budite svjesni da razina šećera u krvi, bilo visoka bilo niska, utječe na naše raspoloženje. Kad vam je šećer previsok ili prenizak, više niste svoji. Gledati u računalo, pokušavati obratiti pažnju na nešto ili donositi pojedine odluke teško je kad vam se vrti u glavi, zbunjeni ste, umorni i letargični. Možda ćete moći razabrati ponašaju li se vaš kolega ili kolegica na sastanku isto kao i inače. Uočite sve znakove ili simptome koje pokazuju, a koji se doimaju neobično.
Simptomi hiperglikemije ili „povišenog šećera“:
- mučnina
- otežano disanje
- pocrvenjela i vruća koža
- pospanost
- jaka žeđ
- zbunjenost
* Kad smo hiperglikemični, morat ćemo ubrizgati inzulin bilo štrcaljkom ili inzulinskim penom, bilo putem inzulinske pumpe.
Simptomi hipoglikemije ili „sniženog šećera“:
- drhtavica
- glavobolja
- glad
- slabost
- zbunjenost
- znojna koža
Kada smo hipoglikemični, trebat ćemo pojesti ili popiti nešto što sadrži veliku količinu brzodjelujućih ugljikohidrata kako bismo brzo podigli šećer u krvi, npr. Colu, Fantu (ne Zero) ili neki drugi jako slatki sok, dekstrozu, sladoled, itd...
Hitna stanja
- Ako smo pri svijesti, potaknite nas da sebi provjerimo šećer u krvi kako bismo mogli adekvatno reagirati.
- Ako smo pri svijesti, ali nismo u stanju sami išta učiniti (ne reagiramo ili se čini da smo somnolentni), odmah nazovite hitnu pomoć.
- Ako smo ikad prije pali u nesvijest ili smo sad u nesvijesti, odmah nazovite hitnu pomoć.
Ovakvo hitno stanje najvjerojatnije izaziva ozbiljnija hipoglikemija ili nizak šećer u krvi pa u tom slučaju treba osobi s dijabetesom smjesta dati brzodjelujuću glukozu. To znači voćni sok, bombone, dekstrozu u tabletama ili bilo koju drugu slatku hranu ili piće koji se mogu lako konzumirati. Ako smo bez svijesti, možda će nam netko morati dati glukagon. S osobom koja boluje od dijabetesa tipa 1 unaprijed se dogovorite želite li biti odabrana osoba koja će pružiti pomoć u takvu hitnom slučaju i želite li naučiti kako se to čini.
Što je glukagon?
Glukagon je hormonski lijek koji se upotrebljava u hitnim slučajevima kada se dijabetičar nalazi u hipoglikemičnom stanju, ali ne može šećer uzeti na usta. Dolazi u vidu praška koji se mora dodati otapalu kako bi se dobila otopina za injekciju. Glukagon je lijek čije je djelovanje suprotno djelovanju inzulina.
Članak je preuzet, preveden i prilagođen s adrese:
https://beyondtype1.org/the-co-workers-guide-to-type-1-diabetes/
Prevela i prilagodila:
Divina Marion