Prema World Health Organization, broj dijabetičara od 1980. do danas je skočio sa 108 na 422 milijuna ljudi, što je oko 6% zemljine populacije. Na zadnjem svjetskom kongresu u Vancouveru, brojni izlagači, liječnici kao i brojni znanstvenici, naglasili su da je dijabetes ozbiljna svjetska prijetnja te da svi se trude da pronađu konačno rješenje. Možemo biti sretni što imamo dijabetes u ovom periodu procvata tehnologije koja nam omogućava da možemo u svakom trenutku znati koliko mi to dobro pazimo na taj GUK. Dok nam ne dođe to konačno rješenje, treba naći načina kako da se živi do tog trenutka, a to ostvarujemo sa što boljom kontrolom i stalnom edukacijom. Kontrola bez edukacije je kao gađanje mete zavezanih očiju. Naravno, oni koji su naučeni i jako dobro istrenirani će pogoditi metu, ali veća je vjerojatnost da će pogoditi ako mu netko dođe i skine povez s očiju.
Sa sigurnošću tvrdim da pomoću ovakvih radionica, mladi dobivaju spoznaju koliko je važno educirati se i u konačnici spriječiti brojne komplikacije koje se mogu, a i ne moraju pojaviti. HSDU je ponovno uspio napraviti još jednu odličnu radionicu dovodeći stručnjake poput dr. Mladena Grgurevića, Nikoline Vidović, odličnu ekipa iz Medtronica i Mediliga, te uigrani tim dr. Grubić i dr. Poljak.
Iznimno mi je drago vidjeti da postoji dijabetolog u Hrvatskoj poput dr. Grgurevića koji se stalno educira po pitanju inzulinskih pumpi i to svoje znanje konstantno dijeli s pacijentima. Koliko god se ja sam trudim saznati sve stvari prije ostalih, iznenadila me informacija koju smo čuli na predavanju dr. Grgurevića. Naime, uvijek su mi govorili da bi se trebalo mijenjati inzulin u setovima svaka 3-4 dana. Međutim, doktor naglašava da ga je obavezno svaka 3-4 dana mijenjati. Nekim dijabetičarima zbog malih potreba za inzulinom, puni spremnik od 300 jedinica može trajati do dva tjedna, ali što se događa s inzulinom? Inzulin zbog svog kemijskog sastava kada se nalazi u spremniku napravljenom od plastike/silikona/teflona kemijski reagira, događa se nešto kao mala “razgradnja” inzulina. Sličnu pojavu možete vidjeti ako vodu držite u običnim plastičnim bocama, nakon par dana voda gubi svoj prvotni okus te poprima okus kao po plastici. Inzulin također gubi svoja svojstva, te nakon tih 3-4 dana može kompletno izgubiti svoj način djelovanja koji je imao kad je bio u staklenom spremniku. Tada mi sebi dajemo sve više i više inzulina, a nije nam jasno zašto su šećeri stalno visoki. Obavezno provjerite koliko često mijenjate spremnik i svakako ustvorite naviku da ga mijenjate svaka 3-4 dana!
Također kanila probadanjem kože oštećuje tkivo. Ta oštećenja kože će prije zarasti ako svaka 3-4 dana mijenjamo set nego da ga držimo po dva tjedna. Još jednom naglašavam: Pazite na redovno mijenjanje setova svaka 3-4 dana!
Prezentacija dr. Mladena Grgurevića
U iznimno zanimljivoj prezentaciji dr. Grgurevića mogli smo vidjeti i koje su razlike u različitim modelima pumpi, prednosti i nedostatke tog uređaja, koji su noviteti u terapiji inzulinskom pumpom te zašto je CGMS bolji ili lošiji od klasičnih trakica te najava za „Closed loop“ pumpu. Kako mene uvijek zanimaju brojke, ostao mi je u uhu podatak da u Hrvatskoj ima oko 20 000 bolesnika s tip 1 dijabetesom, a od toga je oko 1000 bolesnika na pumpama. Preneseno u postotke: oko 0.47% ljudi u Hrvatskoj ima tip 1, a oko 5% od tih tip 1 je na pumpama. Prema HZJZ-u sredstva za liječenje dijabetesa odnose oko 11.5% državnog proračuna od čega je nevjerojatnih 86% za troškove zbrinjavanja i liječenja komplikacija.
Nadam se da vam je sada jasno koliko bi se moglo uštedjeti kada bi se ti novci mogli prenamijeniti za recimo pumpe, senzore ili ostale tehnologije koje bi sprječavale komplikacije te omogućile dijabetičarima što lakšu kontrolu GUK-a. Kada bi svaka osoba dobila recimo senzor za kontinuirano mjerenje šećera te uz pomoć njega uspješno spriječila komplikacije, uštedila bi se ogromna količina novaca na liječenju komplikacija. Ako vam i dalje nije jasno koliko je to: 2.15 milijarde kuna uštede! Da vam malo dočaram koliko je to novaca: to je oko 390 000 prosječnih hrvatskih plaća, oko 33 000 ljudi godišnje bi se moglo zaposliti, to je kao da grad veličine Šibenika zaposlite. Zvuči predobro da bi bilo istinito, ali provjerite sami te brojke.
Nakon dr. Grgurevića i kratke pauze za kavicu, Nikolina Vidović nam je obratila pažnju na funkcije na pumpi koje možemo, a zaboravljamo koristiti. Recimo za vrijeme pisanja ovog članka sam na „Temp Basalu“ koji sam prije prezentacije rijetko kad koristio, ali već sada vidim da se isplatilo poslušati savjet. Dosta ljudi ne koristi ni „Dual Wave bolud“ koji puno puta savršeno pokrije neki pizza cut ili baš one ćevape koji su tako slasno izgledali na reklami. Uistinu je potrebno educirati se i dobro poznavati uređaj koji nam svaki dan pomaže u spašavanju od komplikacija i visokih i niskih glikemija.
Nakon što smo naučili kako dozirati inzulin za svoje obroke, odmah smo to išli provjeriti u praksi i na ručku, a nakon toga slijedio je biser našeg izleta: Partyland. Još jedan primjer da se zabavno može spojiti s korisnim. Paintball, buggy vožnja, ljudski nogomet, te trampolin svakako su utjecali na naše šećere. Jedno od najbolje provedenih popodneva i svakako poučno za svakoga tko je bio, jer sada zna da se u vodu ne ide u STARKAMA!
S obzirom da smo mladi i volimo se zabavljati, iskoristili smo bazene kako bi se još malo odmorili od aktivne subote, te svoje druženje nastavili do kasno u noć razmjenjujući iskustva, doživljaje i zanimljivosti iz svakodnevnog svijeta dijabetesa.
Sljedeći dan nas je obradovala dr. Grubić i dr. Poljak koje su nam svratile pozornost na mentalno stanje i koliko je ono iznimno bitno u svakodnevnom radu s običnim smrtnicima. Dnevna interakcija i različite situacije djeluju na razvoj osobe te isto tako i na vrijednosti GUK-a. Trebamo svakako više pažnje obratiti na svoju mentalnu higijenu te kako se nositi s time na radnom mjestu, s dečkom/curom/mužem/ženom ili punicom.
Kao generalni zaključak nameće se pitanje: zašto niste došli? Treba vam biti iznimno žao što se niste prijavili, što ste se dvoumili ili odustali od prijave. HSDU je osigurao da sve bude besplatno za sve sudionike, oglašavalo se svuda, atmosfera je bila fenomenalna, predavanja su bila iznimno korisna te nam omogućila da skinemo taj povez i ne pucamo u mraku. Vi ste trebali samo stisnuti dugme: “Prijavljujem se!” Ne razumijem zašto se dio mladih dijabetičara boji odvažiti da upozna nove ljude, da nauči nešto novo i povrh svega da se zabavi. A vi roditelji, pomozite svojoj djeci i motivirajte ih da dolaze na ovakva druženja i aktivnosti gdje se mogu što bolje upoznati sa svojim vršnjacima i naučiti puno novih stvari.
Iskoristio bih priliku da se zahvalim HSDU-u na organizaciji, svim sponzorima i partnerima projekta, Tomeku na trudu i radu, što se brinuo i pazio nas svojim budnim okom. Zahvala svim predavačima, sudionicima, te bih pozdravio sve u studiju i režiji, a posebno Huga, Hugolinu i sve male Hugiće.
Do sljedeće radionice,
pazite što jedete i krećite se puno da živite dugo i sretno.
David Klapan @ 
Kompletnu fotogaleriju potražite ovdje:
