Jeste li ikada razmišljali o tome što bi se dogodilo kada bi mjesto u kojemu živite pogodila prirodna katastrofa? Poplava, potres, požar, uragan… Nemojte misliti da se to događa negdje drugdje… Tako sam i ja mislila za dijabetes. To ima ona cura iz susjedstva… A onda sam ja postala ta cura.
O organizaciji Insulin for Life sam već nekoliko puta pisala. Jedan od ciljeva te organizacije je prikupiti inzuline i ostale potrepštine za dijabetes, poslati ih u siromašne zemlje i omogućiti život i tamošnjem stanovništvu. Tamošnjoj djeci i pubertetlijama, nečijoj mami ili tati ili pak curi ili dečku… Nečijem prijatelju… Nekoj osobi koja ima jednako kao mi - pravo na život.
Što u situacijama prirodnih katastrofa? Što u trenucima u kojima bježimo kako bismo zadržali glavu na ramenima? Kada se zemlja trese, lako moguće da baš i nećete uspjeti uzeti inzulin iz frižidera i ponijeti ga sa sobom za trenutke kada se zemlja smiri. Lako moguće je i to da se nalazite na teško dostupnom području i da bez tuđe pomoći nema šanse da uspijete doći do za život neophodnog inzulina. Više o jednoj takvoj situaciji možete pročitati na sljedećem linku u kojem se ekipa Insulin for Life USA krvnički borila kako bi inzulin ovisnim osobama osigurala tu magičnu supstancu otkrivenu prije nepunih 100 godina – INZULIN.
Bili su u situaciji kada u bolnicama nije bilo dovoljno inzulina za osobe pogođene uraganom – ONI SU GA PRIBAVILI! Bili su u situaciji kada su osobe pogođene uraganom ostale bez inzulina – ONI SU GA PRIBAVILI! Mislite li da je jednostavno djelovati hladne glave kada oko vas lije kao iz kabla? Kada se nebo otvori? Kada vam kuću odnese voda? Kada vaš susjed nestane ili kada dođete do informacije da je netko blizak vama podlegao ozljedama… Nije lako… Ali to se događa, a može se dogoditi bilo gdje i bilo kada. Kada bismo znali točno vrijeme i mjesto – onda ovakav blog ne bi uopće bio potreban. Ovako je on, nažalost, itekako potreban.
Uragan Harvey je pokazao svu svoju moć prije samo nekoliko tjedana na području Texasa. Ondje su živjele, i dalje žive, osobe koje boluju od dijabetesa i koje bez inzulina ne mogu preživjeti – mi ne bismo preživjeli. Pri tome ne govorim o tjednima, već samo o danima. Mnoge osobe s dijabetesom misle da bi se izvukle s nekoliko dana bez inzulina ukoliko ništa ne jedu, ali dovoljna su samo dva dana bez inzulina za stanje takozvane euglikemijske ketoacidoze - tijelo je u ketoacidozi uz šećere unutar referentnih vrijednosti. Nemamo brojku koliko je osoba oboljelih od dijabetesa podleglo posljedicama uragana Harvey uslijed djelovanja kombinacije dijabetesa i uragana, ali imamo podatke o tome koliko je ljudi dobilo potreban inzulin zahvaljujući team-u Texas koji je organizirao nabavu i raspodjelu inzulina svima kojima je on u tom trenutku bio potreban.
"Pomažući drugima, pomažete sebi" - znam da je ovo za mnoge stara i otrcana fraza, ali zamislite da u Hrvatskoj imamo podružnicu organizacije "Insulin for life" koja u granicama svojih (ograničenih) mogućnosti kontinuirano djeluje i pomaže ljudima kojima je pomoć najpotrebnija. I onda jednog dana Hrvatsku (ne daj Bože) zahvati nešto loše: velika poplava ili npr. potres. Što mislite kako bi reagirala organizacija "Insulin for life Global"? Što mislite koliko bi trebalo da nam dođe prva pošiljka supstance o kojoj nam život ovisi?? Jako malo - sigurna sam u to.
Zato pomozimo i mi! Nemojmo se naći nespremnima jer nikad se ne zna kada ćemo mi biti ti koji ćemo tražiti pomoć i kada će nama ta magična tekućina biti teško dostupna. Nadajmo se da uragana neće biti, ali do tada i dalje možemo sve svoje viškove inzulina i ostalih potrepština za dijabetes slati onima koji rade za kikiriki, a uz to si još moraju i kupovati inzulin da bi preživjeli idući dan…
To je razlog zbog kojega smo mi i dalje aktivni te i dalje skupljamo inzuline i ostale potrepštine te ih šaljemo onima kojima je inzulin nedostupan. Trenutno su to države Kongo, Gambija, Ruanda, Uganda, Bolivija i Peru.
Za sva dodatna pitanja i upite vezano za slanje inzulina i ostalih potrepština, obratite se na e-mail [email protected].
„Nije pošteno tražiti od drugih ono što sami nismo spremni učiniti.“ – Anna Eleanor Roosevelt
