Prije dvije godine ste mogli pročitati članak „Osobe s dijabetesom umiru sve više!“. Podaci HZJZ-a su bili iz 2017. godine, bili smo na četvrtom mjestu, a konkretno nas je pomrlo 2.331.
HZJZ je upravo ponovno objavio svoju statistiku; u 2019. nas je od dijabetesa pomrlo 4.017 i osvojili smo rekordno treće mjesto! Prvi su oni s „ishemičnom bolesti srca“, potom „cerebrovaskularne bolesti“ i eto nas s dijabetesom. Ako se sljedeće godine još malo „potrudimo“, srebrna medalja je naša.
Kako je to moguće?
U Republici Hrvatskoj stručne dijabetološke udruge organiziraju najmanje 4 velika događanja gdje je sve puno edukacije o dijabetesu. Tu su još brojne svjetske konferencije (EASD, ADA, ATTD) s kojih redovno izvještavamo i gdje redovno srećemo hrvatske dijabetologe.
Je li moguće da je usprkos tolikoj edukaciji naš prosječan dijabetolog toliko neuspješan u regulaciji dijabetesa svojih pacijenata? Jesu li udruge pacijenata toliko podbacile u ispunjavanju svoje edukativno/motivacijske uloge? Dođu li uopće osobe s dijabetesom, prije nego umru, do pravih liječnika i informacija? Svjedoci smo velike dostupnosti lijekova za dijabetes. Gdje su rezultati?
Postoje osobe koje jako puno znaju o ovoj temi, a istovremeno su toliko drage i ljubazne da su sa nama podijelile svoja razmišljanja i stručnost:
Tamara Poljičanin – Hrvatski zavod za javno zdravstvo, voditeljica odjela za biostatistiku
Riječ je o osobi koja se u Zavodu za javno zdravstvo jako puno bavi dijabetesom, što ne čudi jer je tamo došla sa Vuk Vrhovca. Može se pohvaliti da je radila na nacionalnom registru osoba s dijabetesom u vrijeme dok je dobro funkcionirao. Vrijedi pročitati njeno kompletno mišljenje u PDF-u ovdje, a evo najvažnijeg dijela:
Navedenom porastu smrtnosti doprinosi i nepotpuna implementacija predviđenih javnozdravstvenih mjera za suzbijanje ranog otkrivanja šećerne bolesti i sprečavanja razvoja njenih komplikacija i smrti kao posljedice dijabetesa te je u cilju zaustavljanja trenda potrebno donijeti novi Nacionalni dijabetes program u kojem će se prepoznati prioritetne aktivnosti i osigurati resursi za njihovo provođenje. Bez ulaženja u pojedine aktivnosti samo bi naglasila da je dosadašnji program neke od njih već prepoznao no nažalost iste nisu implementirane kroz proteklo razdoblje, a obzirom na aktualnu epidemiološku situaciju ne očekujemo značajniju implementaciju niti tijekom ove godine.
Anela Novak – dijabetolog, potpredsjednica Hrvatskog društva za endokrinologiju i dijabetologiju
Nju jako volimo jer je po prvi puta progurala predavanje naše Tanje, „doktorice s dijabetesom“, o low carb-u, na vrlo stručni kongres dijabetologa. Izvještaj je ovdje.
Cijeli osvrt doktorice Anele na HZJZ izvještaj pročitajte u PDF-u ovdje; ona smatra da moramo ranije otkrivati dijabetes, raditi bolji „screening“ kroničnih komplikacija i još kritički navodi:
Nažalost u Hrvatskoj ne postoji standardizirana edukacija o šećernoj bolesti; niti osoblja niti bolesnika, pa svako „vrti svoj film“. Nema niti adekvatnih edukacijskih materijala, osim što naprave farmaceutske tvrtke na čemu im zahvaljujem, ali bih ovo očekivala od Ministarstva zdravstva ili Zavoda za javno zdravstvo jer je njihova zadaća da ovo pokrenu zajedno s dijabetolozima. Moram spomenuti i portale o dijabetesu gdje se osobe sa šećernom bolešću izgleda jedino najažurnije mogu informirati. (op. ur.: 😉 )
Tereza Šarić – liječnica koja najbolje poznaje dijabetes u brojkama
Tereza je zajedno sa Tamarom autorica legendarne i vjerojatno jedine opsežne studije pod nazivom „Trošak dijabetesa u Hrvatskoj“. Osobno ju volim jer je radila financijske analize za uvrštenje skoro svih bitnih stvari za dijabetičare na HZZO listu.
Terezin vrijedni biser za portal NaInzulinu.com u cijelosti pročitajte u ovom PDF dokumentu, a izdvojio bih:
Podaci kojima raspolažemo govore da je samo trećina oboljelih dobila jasne informacije o mogućim komplikacijama šećerne bolesti i njihovom sprečavanju. Jedna trećina nema nikakvu informaciju/ znanje o komplikacijama, a kod preostale trećine informacija nije bila pravovremena, odnosno za komplikacije su saznali dugo nakon postavljanja dijagnoze ili nakon što su se komplikacije već razvile. Osim toga, procijenjeni broj pacijenata koji aktivno provodi samokontrolu (samostalno mjerenje glukoze) je vrlo nizak i već dugo godina ne prati porast broja oboljelih. Stoga je sudjelovanje pacijenata u postizanju i praćenju ciljeva dobre regulacije glikemije vrlo oskudno i samim time ima negativan utjecaj na razvoj komplikacija šećerne bolesti.
Zaključak
Ovaj portal redovno objavljuje argumente o tome koliko smo mi osobe s tip 1 dijabetesom solidno zbrinuti od strane zdravstvenog sustava iako i tu ima izazova i ludosti. S druge strane, tip 2 prema gornjim izjavama još ima puno prostora za napredak (iako nije pošteno preskočiti najnovije poboljšanje njihovih prava na skupe GLP-1 inhibitore preko HZZO-a)
Problem je što je osoba s tip 2 dijabetesom puno i bilo kakvo poboljšanje njihovih prava se loše reflektira na kratkoročne troškove po zdravstveni sustav. Zato su udrugama i liječnicima uvijek puna usta dugoročnih ušteda na preskupim komplikacijama kao što su sljepilo, amputacije i dijalize.
Pazite se i educirajte, nemojte biti dio crne statistike u sljedećem izvještaju HZJZ-a.
Sretno nam bilo
p.s. Na svojoj edukaciji možete raditi i tako da sudjelujete na besplatnom virtualnom događanju Data4Diabetes meetup 1.10.2020. Tamo će, među ostalima, Tereza Šarić održati predavanje "Osobe s dijabetesom u hrvatskom zdravstvenom sustavu", detalji u nastavku:
