Serijal Dijabetičko stopalo 1/5
Sjedim i uživam u kavani Dubrovnik na Jelačić placu. Atmosferu nekog grada čine ljudi. Kada sjednem u centar uzavrelog Zagreba, ne može mi dosaditi vibracija raje. Različito obučeni ljudi, svakojakih fizionomija, neki se klatare, neki žure, smiju se il raspravljaju. Uživam i u kavi i ambijentu kavane koja je u centru svega, a ipak odvojena francuskim prozorima. Jedino što su mi stopala u kaci hladne vode. Nisu uistinu, nego je takav osjećaj, iako imam krznene cipele na nogama, a već je ljeto. Taj nelagodan osjećaj hladnoće u stopalima mi odvlači misli s uživanja u samoći, na moje uspjehe i neuspjehe u liječenju polineuropatije.
Dijabetička polineuropatija je inače jedna u nizu prijateljica dijabetesa, koja se s vremenom priključi maltretiranju dijabetičara. To je oštećenje živaca koje se dogodi zbog oštećenih krvnih žila, a njih pak ošteti povišen šećer. Najčešće se prvo oštete živci koji nam daju osjete: toplo, hladno, tvrdo, glatko, škakljajuće... Zatim živci koji upravljaju motorikom iliti pokretima, pa dijabetičar na primjer ne može više zakopčati gumb na košulji jer fina motorika postane manje fina. Te promjene se događaju na stopalima i šakama.
Počelo je prošlo ljeto, nakon 20 godina dijabetičkog staža. Do tada sam uživala hladiti se hodajući bosa ljeti, tada više nisam skidala čarape i sandale. Taj osjećaj hladnoće ima svoj posebni buke koji je malo teže opisati. Nije hladno samo na koži nego u kostima stopala. Cijelo stopalo je malo ukočeno i bridi kao da si sjedio na nogama. Nije to osjećaj boli, nego frustrirajući osjećaj nelagode.
Stalno nošenje čarapa čovjek može i zanemariti, pomiriš se s tim da nije lijepo za vidjeti čarape u sandalama. Al onda su počeli noćni grčevi. To je nešto neopisivo strašno. Prvi put kad se to dogodilo usred noći, sama sam sebe probudila vrištanjem. Mužu je trebalo par sekundi da shvati da se to ja derem. Cijela mi se potkoljenica savinula u neprirodan oblik i stvrdnula ko kamen. Mišići, tetive i kosti se istegnule do točke pucanja. Zapravo sam bila sigurna da bi nešto puklo da nije muž shvatio što se događa i svom snagom počeo savijati stopalo u suprotnom smjeru. Kičma mi se izvinila, oči ispale iz duplji, vrištala sam dok sam imala daha. Nakon toga sam se morala boriti da udahnem. Da spavam sama i da muž nije bio pokraj mene, masirao mi potkoljenicu i istezao nogu već samo strah bi me bio satro. Grč je polako jenjavao, a ja sam samo razmišljala pobogu šta je ovo bilo?
Odmah sam to jutro počela pretraživati Internet. Jako sam željela izbjeći novu epizodu noćnih grčeva. Na internetu se inače može pronaći suhonjav opis noćnih grčeva koji ne spominje vrištanje. Dakle, to je oštra mišićna kontrakcija od par sekundi do nekoliko minuta u listu i/ili stopalu koja ponekad zahvati i mišiće u bedrima. Nevoljne kontrakcije su znak poremećene funkcije živčane strukture. Najčešći uzrok je nedostatak nutrijenata potrebnih živcima koje donosi krvotok. Situacija s prokrvljenošću se dodatno pogoršava kada je nogama hladno, npr. kod kupanja u moru ili kada spavamo jer su mišići neaktivni i krvotok puno mirniji.
Iako je iskustvo bilo grozno bolno, s pozitivne strane, vrlo sam se brzo i efikasno uspjela riješiti grčeva uz pomoć toplih čarapa i magnezija. Počela sam spavati s vunenim čarapama radi topline i pod poplunom čak i ljeti. Što se tiče nutrijenata popila sam bočicu tableta magnezija. Inače, problem može biti i u manjku natrija, kalija i/ili kalcija, čak i u tome da čovjek premalo vode pije. Dodaci prehrani su priča za sebe, ali u načelu smatram da je skuplje u ovom slučaju bolje.
Al opet kada bih bila pogledala širu sliku, činilo se da su grčevi samo početak problema s dijabetičkim stopalom. Ako je korijen problema oštećenje sitnih krvnih žila u stopalima ko zna što me sve još očekuje. Pa sam počela istraživati kako dalje...
Kraj prvog dijela...
Anketno pitanje:
