Na ovogodišnjem ATTD-u 2018 (Advance Technologies and Treatments in Diabetes 2018) u Beču bilo je iznimno puno govora o Time in Rangeu, odnosno o vremenu GUK-a zadržanom u željenim granicama. No, koja je razlika između Time in Rangea i vrijednosti HbA1C? Vrijednost HbA1C predstavlja prosjek vrijednosti šećera u krvi kroz vremensko razdoblje od 3 mjeseca, ali to ne mora nužno značiti da je naš Time in Range zadovoljavajući. HbA1c mjera je količine šećera vezane uz hemoglobin u crvenim krvnim zrncima. Hemoglobin je molekula koja prenosi kisik, odnosno pigment koji daje crvenu boju krvi. On je dominantan protein u crvenim krvnim stanicama, eritrocitima. Eritrociti se novima zamjenjuju svakih 8 do 12 tjedana. Referentne vrijednosti HbA1C-a su 4 – 6 mmol/L (izvor ovdje i ovdje). Malo više o temi HbA1C-a možete pročitati u mome prošlom članku posvećenom njemu.
Time in Range nam govori koliko smo uspješni, odnosno nismo, u održavanju našeg GUK-a u ciljanim vrijednostima. To nam je izrazito važno zato što su upravo velike varijabilnosti, odnosno skokovi GUK-a ono što dovodi do posljedica uzrokovanih dijabetesom. Skok od 2 do 10 ili još i gore, od 2 do 22 mmol/L, veliki je šok za organizam, a ljudsko tijelo takvo što teško podnosi. Mnoga su istraživanja pokazala da su upravo skokovi GUK-a ono što dovodi do štetnih posljedica. I sami smo svjesni toga da se loše osjećamo u situacijama kada nam šećer naglo pada ili raste te da nas svaki skok glukoze u bilo kojem smjeru iscrpljuje. Što su nam šećeri stabilniji, to se i mi bolje osjećamo, a jednako tako i okolina koja nas okružuje s obzirom na to da smo tada manje nervozni i napeti.
Kako postići što bolji Time in Range i time smanjiti neželjene posljedice? „Jednostavno“ – korištenjem najnovije tehnologije u svijetu dijabetesa, uređajima za kontinuirano mjerenje glukoze u međustaničnoj tekućini. Jedino ćemo na taj način biti sigurni gdje se nalazimo i kolike su uistinu naše vrijednosti šećera u svakom trenutku te koliko su dugo one takve. Tada ćemo moći uistinu pravovremeno reagirati i povećati naš Time in Range. Na predavanju Ohada Cohena iz Izraela prikazani su dokazi da korištenje CGMs-a/FGMs-a povećava Time in Range.
Budući da je 2 + 2 = 4 i da se pritom ne radi o nekoj teškoj matematici, nadam se da će i oni koji odlučuju o našoj sudbini i omogućavanju dostupnosti uređaja za kontinuirano mjerenje šećera shvatiti pouku provedenih istraživanja diljem svijeta koja su rezultirala novim spoznajama i dokazima te da će se konačno odlučiti na mjere štednje u zdravstvu i svođenje komplikacija na minimum za osobe koje boluju od dijabetesa tipa 1.
Gledajući i sa psihološke strane samog pacijenta, Time in Range je ono što zahvaljujući svom opsegu (primjerice, da su nam ciljane vrijednosti glukoze od 4 do 8) nudi veće zadovoljstvo. Jednostavno, imamo „više“ prostora za biti zadovoljnima kada vidimo da smo uvijek u onom području koje nas čini zdravima i poletnima. Izmjerena vrijednost GUK-a trenutna je vrijednost, a kontrolirano stanje Time in Rangea dugotrajni je period koji pratimo i osjetimo. 🙂
