Da odmah razbijem prvi mit: ne, nisam na LCHF-u kako bih se smanjenjem ugljikohidrata riješila suvišnih kilograma, već kako bih se otarasila svakodnevnih hipoglikemija s kojima sam se prvih 5 godina svog dijabetesa opako borila. Dva puta su završile intervencijom hitne pomoći i popratnom amnezijom događaja koji su prethodili hipoglikemiji.
A o broju hipoglikemija iz kojih me izvlačila moja obitelj – bolje da i ne govorim. Bilo je tu mnogo noći kada bih otišla spavati spokojna, a ''probudila'' se naslonjena na zid sobe u polusvjesnom stanju, dok su oko mene moji roditelji i sestra s medom i čokoladom. Ja bih bila sva umrljana kao malo dijete od te čokolade i meda koji su najvećim dijelom bili na meni i oko mene, a manjim u mom želucu. Da odmah naglasim, čokolada nije dobar odabir za osobu u hipoglikemiji, jer se šećer zbog utjecaja masnoće presporo oslobađa.
Moja prva epizoda hipoglikemije odigrala se u trenucima kada sam svoju, tada 7-godišnju sestru, spremala u školu. Odnosno ja sam mislila da sam ju spremala, ali zapravo je siroto dijete iščekivalo ručak kako bi nakon njega konačno mogla otići u školu. Ručak joj na kraju nisam uspjela složiti , ali bez brige nije ostala gladna 🙂 Došla je druga sestra i nahranila siroto dijete, a meni pokušavala ugurati u usta šećer otopljen u malo vode.
Naravno, cijelog tog događaja se uopće ne sjećam, no mogu vam reći da me njegovo prepričavanje uvijek iznova nasmije. Da, sada se mogu smijati tome da sam zašećerenu vodu ispljunula sestri u lice i da sam nakon dolaska hitne pomoći vrištala kao manijak :p.
Bilo je potrebno čak 5 dugih godina da shvatim da to nije normalna (iako kod mnogih dijabetičara prisutna) popratna pojava dobre regulacije šećera. Ne bih povjerovala, da mi je tada netko rekao, da se broj hipoglikemija i njihova jačina, mogu umanjiti na tako jednostavan način kao što je to LCHF prehrana. Čak štoviše rekla bih mu da je lud i da to nema veze sa zdravom pameću, ali iskreno, sigurna sam da bih poslušala što ta osoba ima za reći i barem u tajnosti isprobala.
No nažalost, nitko mi nije rekao tu informaciju. Sama sam taj princip skužila uvodeći sve više povrća, a izbacujući sve više visokoškrobne ugljikohidrate iz svoje prehrane. Zapravo, povrće sam uvijek jela u ogromnim količinama, tako da bismo mogli reći da sam samo izbacila visokoškrobne ugljikohidrate :D.
O čemu se zapravo radi? Moji prijašnji obroci su sadržavali veliku količinu ugljikohidrata. U prosjeku sam za doručak jela oko 90 g UH, dok su ručak i večera bili u nešto “skromnijem” obliku, pa se ta količina smanjila na 45 do 60 g UH.
Za svaki takav obrok potreba za inzulinom je bila poveća. Za doručak sam trebala u prosjeku oko 12 jedinica inzulina na mojih 66 kilograma tjelesne težine i 169 cm visine, dok se ručak kretao od 8 do 10 jedinica, a večera otprilike oko 7 jedinica brzodjelujućeg inzulina. Usporedbe radi, sada po obroku jedem otprilike između 10 i 20 g UH. Ponekad ta vrijednost dođe do maksimalnih 30 g, no to su iznimno rijetke situacije. Za takve obroke potrebno mi je od 1.5 do maksimalno 3 jedinice inzulina. Jap! To je 4-10 puta manje inzulina, nego u vrijeme kada se moja prehrana temeljila na smjernicama “pravilne” dijabetičke prehrane!!!
Kakve to sad veze ima s hipoglikemijama? Pa odgovor je zapravo izrazito jednostavan: veće količine inzulina imaju puno nepredvidljiviji način ponašanja (od samog aktiviranja pa do nekoliko puta dužeg djelovanja) od svega nekoliko jedinica inzulina. Kada sam imala svoje epizode s hipoglikemijama, one su najčešće nastupale upravo iza doručka i to ne 2h iza doručka, već negdje 3-4h nakon uzimanja inzulina.
U slučaju kada si dajete svega nekoliko jedinica inzulina, kao npr. 1-3 jedinice po obroku, količina inzulina koju ste unijeli je zapravo jako mala, tako da niti ne može napraviti neki veći dar-mar. Ukoliko se dogodi da niste uspjeli pojesti sve predviđeno za obrok ili da ste pogrešno procijenili obrok, posljedična hipoglikemija je iznimno blaga ili čak izostane. S ubrizganih 12 jedinica inzulina, ako nakon pola sendviča shvatite da niste više gladni - nemate izbora - morate pojesti svoj sendvič do kraja. A vrlo često će vam se dogoditi i da unatoč pravilno izračunatoj količini inzulina, on nije uzet na vrijeme pa je rezultat visok šećer odmah nakon pojedenog sendviča. Alternativna je opcija da u razdoblju nakon što pojedete, šećer je dobar, a već nakon 4-5 sati od jela, prenizak.
Najveći problem mi je predstavljalo što će biti kada se zaposlim? Kako ću onda regulirati svoje hipoglikemije i kako ću uopće ostati skoncentrirana na posao dok me pere hipoglikemija?! Mogu vam sretna i ponosna reći da od trenutka kada sam za doručak počela uzimati najčešće 2, do maksimalno 3 jedinice inzulina, niti jedan jedini put nisam imala jaču hipoglikemiju na poslu. Malobrojne hipoglikemije koje sam na poslu doživjela, bile su veoma slabog intenziteta tako da moj posao nikada nije zbog toga patio, a riješila bih ih sa svega 1-2 bombona.
Naravno puno je tu „caka“ koje trebate prokužiti i spoznati pravi način doziranja inzulina, čak i sa tako malim dozama. No nakon što otkrijete čarobnu formulu – nagrada je neprocjenjiva! Nema više rupa u pamćenju, nema više strahova da ćete doći na ispit i samo blejati u profesora dok vam on postavlja pitanja, a vi pojma ni o čemu nemate (da, i to mi se desilo -.-‘), nema više tupog pogleda, osim kada su vam postavljena tupa pitanja i tupi zahtjevi :p.
Mnogi će napraviti greške i pogrešne procjene u prvim koracima, no ovo je svakako smjer koji vrijedi istražiti. Delicija u kojima možete uživati je neusporedivo više od onih koje su vam na raspolaganju dok ste na službenoj „savršenoj dijabetičkoj“ prehrani – punoj ugljikohidrata s apsolutnim nedostatkom masnoća.
Napomenula sam da nisam na toj vrsti prehrane zbog tjelesne težine, jer sam zapravo u posljednje vrijeme i dobila na vagi. No pritom bih htjela naglasiti da su mi prije sve kile odlazile samo u trbuh, a sada mi u trbuh ne odlazi više ništa, dok se kile (barem po mom mišljenju :p) pravilno raspoređuju na upravo strateška područja za koja nemam ništa protiv da dobiju malo na obujmu ;). Neka vam to bude razlog više za isprobati ovaj način prehrane !
Najbolja osoba koja vam može odgovoriti na sve nedoumice vezano za LCHF prehranu je dr. Bernstein (Google i Youtoube znaju sve ;)). I ja stojim na raspolaganju - vrlo ću rado pomoći, objasniti nejasnoće i prenijeti vlastita iskustva zainteresiranima. Također, mnoštvo je slastica kojima LCHF obiluje, dok vaše tijelo uživa u blagodatima normalnih vrijednosti šećera u krvi 🙂
Naravno, i ja sam samo čovjek, i naravno da griješim, i nekad si dam oduška i pojedem poveći komad kolača, no svaki put iza toga, samoj sebi mogu potvrditi da je prehrana koju sada provodim, upravo savršena za mene 🙂
Puno je tu toga što bih još voljela podijeliti s vama, kao npr. da je uvijek bolje izabrati sirovo, nego kuhano povrće, jer sirovo puno povoljnije djeluje na šećer, no i ovako je tekst već poduži pa ću nešto ostaviti i za drugi put :). Moj kontakt lako ćete pronaći ;).
„Onaj koji odustaje nikada ne pobjeđuje; onaj koji pobjeđuje nikada ne odustaje.“ (Norman Vincent Peale)
Maja Vuković @ 
