Svaki put prije ljeta svi se sigurno pitamo kako to da nemamo ravan trbuh, pločice, takve ili onakve mišiće ili zašto nismo barem malo lakši na vagi?
S vremenom i to zaboravimo, a ubrzo dođe Nova godina koja nas opet potakne da donesemo nove odluke i ciljeve. 2. siječnja teretane su pune, a već 3. siječnja su poluprazne.
Zašto posustajemo u svojim odlukama i ciljevima i kakve to veze ima s dijabetesom?
U ovom članku saznat ćete što se to događa u našoj glavi kada se odlučimo na tako nešto. Naučit ćete kako se držati svojih ciljeva, ostvariti bolju kontrolu nad tijelom i kako pritom što bolje stabilizirati šećere.
Napomena: Sve što ovdje iznosim rezultat je moje dugogodišnje obuke za trenera osobnoga razvoja i mojih osobnih istraživanja. Probao sam jako puno tehnika, od onoga što se može vidjeti na internetu do raznih pripravaka u knjigama i na to želim svratiti pažnju čitateljima.
Ako želite nešto probati, a niste sigurni, razgovarajte sa svojim liječnikom ili možete slobodno popričati sa mnom (kontakt podaci na kraju članka).
Obećanje
“Svečano si i službeno obećajem da više nikad u životu neću jesti slatko, niti ću ikad više jesti kasno navečer”, a mozak misli: “Moš si mislit”. I stvarno bude kako si mozak potajice misli. Negdje oko podneva, taman za vrijeme pauze na poslu, faksu ili školi, prođemo pored slastičarne ili pekare i onda pomislimo: “Hm, pa dobro, možda samo jedan mali keksić” i kada ga pojedemo, zadovoljni smo i sretni.
A navečer opet pričamo i kajemo se što nismo barem jedan dan bili ustrajni u našoj odluci. Šećeri divljaju, a jadan aparatić bi sam već rado napisao poruku: “Prijatelju, stani malo!”
Onda si opet obećavamo da ćemo od sljedećeg ponedjeljka, prvog u mjesecu, prvog dana praznika ili od Korizme… I ponovno malo vremena prođe prije nego opet prekršimo sami svoju odluku.
Otežavajuće okolnosti
Jedan period svoga života istraživao sam koja vrsta prehrane mi najbolje odgovara. Tada sam naletio na jednog od brojnih fitness trenera koji je, barem po mom saznanju, prvi u svijetu odlučio sam proći ono što njegovi klijenti proživljavaju.
Zove se Drew Maninng. Odlučio je svoje fit tijelo maksimalno preobraziti u šest mjeseci tako da jede što više junk fooda, od McDonald’sa do raznih obroka s tjesteninama. Nakon što je to debljanje postigao, u sljedećih šest mjeseci se pokušao vratiti u prvobitno fit stanje. Puno više o tome možete pročitati na njegovoj internet stranici ili u knjizi.
Ono što me fasciniralo, a što on objašnjava, upravo je mentalni proces koji je njemu bio iznimno zahtjevan. Nikad mu nije bilo jasno kako je moguće da se klijent, koji mu dođe s viškom 20-30 kg tjelesne mase, jednostavno ne može pridržavati prehrane koju mu je propisao, niti napraviti poneki sklek na koji bi ga prisilio.
Kasnije je i sam uvidio da povećana tjelesna masa nosi sa sobom veliku dozu inertnosti i svojevrsne lijenosti uz sve ostale fizičke nedostatke. Shvatio je da je postao lijen, nije više bio sav svoj, te mu je patio i bračni život. Srećom, tih je šest mjeseci prošlo i došao je trenutak povratka u prvobitno fit stanje. O detaljima ovog pothvata čitajte u nekom od narednih članaka.
Vjerujem da ste uočili da hranjenje bebe izaziva pozitivne emocije. Da je obitelj sretna i koncentrirana na bebu koja je u centru pažnje. Često uz to čujemo “Papaj kako bi bio velik i jak!'', ''Što si ti dobar dečko/curica!", "Ajde još jednu za mamu, jednu za tatu” i slično.
Zanimljivo je kako takve emocije i informacije ostanu u podsvijesti. Kada se kasnije nađemo u situaciji koja nas tišti ili nam stvara neugodu, mozak će se odmah podsvjesno probati prisjetiti u kojoj je to situaciji osoba bila sretna kako bi obnovio tu sreću, kao što je na primjer hranjenje djeteta.
Tako, neke odrasle osobe kada jedu, oživljavaju te emocije i olakšavaju si nepovoljnu situaciju u kojoj se tog trenutka nalaze. Još više emocionalne ispunjenosti dobit ćemo jedući hranu bogatu jednostavnim ugljikohidratima poput raznih oblika šećera. Opet uzmimo za primjer djetinjstvo.
Klinci su daleko živahniji i “kao na drogama” kada im dajemo bombone, lizalice, slatkiše… Sav taj nalet jednostavnog šećera u kombinaciji s inzulinskim skokovima i kod zdravih ljudi i kod dijabetičara, izaziva različite emocije i skokove u raspoloženju, kao da se vozimo u lunaparku na vlakiću, gore-dolje-gore-dolje.
Ovisnost o slatkišima može biti jednako jaka kao ovisnost o drogama i često je se iznimno teško riješiti. O ovoj temi, sugeriram da pogledate That Sugar Film u kojem je objašnjeno koliko oblika šećera postoji i što sve čini čovjeku na fizičkoj i mentalnoj razini.
Kuharica - kako se osjećati bolje
Kad god se osjećate loše, neovisno o situaciji, probajte zažmiriti i duboko udahnuti trbuhom 3-5 puta. Disanje omogućava dodatni dotok kisika i time smanjenje stresa. Na sličan način navedenu relaksaciju prakticiraju pušači koji u trenucima napetosti moraju zapaliti cigaretu.
Pušači misle da ih cigareta smiruje, ali smiruje ih upravo kisik koji je većinskim dijelom zaslužan da se bolje osjećaju. Ovim ne sugeriram da postanemo pušači, nego da puno zdraviji efekt smirenja ostvarujemo bez cigarete. Cigareta kao medij smirenja manje je bitan i kod pušača.
Samim udisanjem odvajamo se od situacije u kojoj se nalazimo, mozak dobiva više kisika, te se tako odmah osjećamo puno bolje. Ako hoćete ići korak dalje, zatvorite se u neku prostoriju i ponovite to par puta.
Australski kardiolozi tu tehniku disanja propisuju čak i kod srčanih aritmija, jer uzrujana osoba ili u afektu dobiva velike razine hormona baš zbog toga što je mozak pod stresom ili u nepovoljnoj situaciji. Disanjem i drugim anti-stres tehnikama dovodimo tijelo u stanje balansa i optimalnog funkcioniranja organizma na svim razinama.
Zašto je toliko teško pridržavati se plana?
Ovdje bih u startu pohvalio izuzetke koji prvog dana kažu da neće odstupiti od svog plana i drže ga se cijelo vrijeme koliko god on bio ekstreman.
Ljudi najčešće posustaju i odustanu od plana. Jedan od razloga je u planovima prehrane koji se mogu pronaći u oglasima i na internetu napisanih od strane certificiranih fitness trenera, koje je iznimno teško realizirati. Ponavljam, čast izuzecima. Mentalni fitness je ono što ljudi često zanemare. Zamislite to kao klackalicu u parku- na jednoj strani je fizički uspjeh, a na drugoj mentalni.
Arnold Schwarzenegger objašnjava da bi prije pripremanja za natjecanje, stao pred ogledalo i gledao poput nekog kipara - gdje treba malo dodati, a gdje malo oduzeti kako bi dobio baš ono što želi. Drugim riječima, on je vizualizirao svoj cilj i kako bi trebao izgledati do trenutka nastupa na natjecanju. Slično rade i profesionalni sportaši u timskim natjecanjima.
U bob disciplini cijeli tim zajedno vizualizira i prolazi svaki zavoj koji se nalazi na stazi jer mozak tako zamišlja i rekreira idealnu situaciju za pojedinca ili za tim. Bilo da želite izgubiti koji kilogram, dobiti koji mišić ili HbA1c smanjiti ispod 7, za početak potreban je dobar plan.
Jedno moje iskustvo je isto dobar primjer. Volim voziti bicikl i Zagrebom ga svakodnevno vozim. Međutim, nikad nisam ''u komadu'' odvozio više od 40 km, sve dok mi jednog dana nije pala ideja na pamet: "Zašto ne bih probao otići biciklom do Našica? Put je ukupno 230 km, lijepo je vrijeme, birat ću cestu gdje nema puno prometa." Tih dana baš sam naletio na Ted Talk (internet stranica s prezentacijama na razne teme) - Kako u 30 dana iskušati nešto novo.
Rekao sam sebi: "Zašto ne? Hajdemo probati." Isprintao sam kalendar sa sljedećih 30 dana. Odredio sam da ću svaki dan voziti bicikl barem 20 km s brzinama većim od 25-30 km/h. I da 30-og dana krećem na put. Probao sam prvih tjedan dana, vidio da mi ide i da uživam u tome, rekao sam si: "Hajde još jedan tjedan pa ćemo vidjeti."
Drugi tjedan bilo je stalno kišovito, ali nisam odustajao. Sve do trećeg tjedna. Prvi dan trećeg tjedna padala je kiša i odozgo i odozdo. Nećkao sam se.
Ali kada sam već toliko prošao, rekao sam si: "Zašto ne?". I tako sam malo po malo došao do 30-og dana kada je trebalo krenuti na put. Svaku sam večer prije spavanja vizualizirao kako će mi put biti jednostavan i lagan, cesta dobra, neće biti prometa, odvozit ću to lako i jednostavno i šećeri će mi biti savršeni.
Na dan odluke budim se u 4.00 ujutro kao nikada do sada, pun energije i ambicije, "trpam" sve stvari u bisage i krećem na put. Baš kako mi je bilo i ovih 30 dana, tako mi je bilo i putem. Prve ⅔ puta samo sunce, lijep pejzaž, sve super i onda zadnja trećina, kiša odozgo i odozdo.
Tada sam se sjetio svoga plana i to me tjeralo da ne odustanem. Oborio sam svoj rekord i odvozio 49,9 km/h na biciklu. Možda sljedeći put bude i neka okrugla brojka.
Uspio sam odvoziti cijeli put iako nisam profesionalac, nemam profesionalni bicikl, dijabetičar sam i što je još najgore - odvozio sam cijeli put sam. Moglo mi se svašta dogoditi, pogotovo na nekim sumnjivim dijelovima, ali skoncentrirao sam se na svoju vizualizaciju, dnevnu afirmaciju i na cilj. Šećeri su mi bili super i sve je na kraju odlično završilo.
Sve ove tehnike s još puno drugih probao sam i za svakodnevne šećere koji su mi sada daleko stabilniji. U kombinaciji s dobrom prehranom, nemam više oscilacija u mjerenjima od 4 do 14 mmol/l kao nekad.
Cilj
Kao što sam već spomenuo, postoji mentalna razina našeg postojanja i svi smo je mi svjesni, iako je često zanemarujemo. Kao što dižemo utege da bi ojačali svoje mišiće, potrebno je dizati i “mentalne utege” kako bi ojačali svoj mozak.
Osim vizualizacije, afirmacije, tehnike opuštanja i anti-stresa, postoje brojne tehnike koje omogućavaju pravilni balans tijela i mentalne razine. Svaka je osoba jedinstvena i potreban joj je jedinstven pristup.
Kod nekog će za ostvarenje cilja biti učinkovita jedna metoda, a kod nekog možda niti jedna. Ali treba uvijek istraživati i težiti tome da je svaki cilj moguće ostvariti, samo ako odaberemo pravi put.
Ako želite naučiti više o ostvarivanju svojih ciljeva, vizualizaciji, normalizaciji šećera ili bilo što drugo, slobodno mi se obratite za tretman koji uključuje i All Level Healing tehniku. All level healing™ je brza, cjelovita, jednostavna i lako primjenjiva tehnika mentalnog i intuitivnog razvoja, manifestiranja i iscjeljivanja.
David Klapan
Trener osobnoga razvoja
