Jedna od čestih tema psihosocijalne prilagodbe na šećernu bolest je osnaživanje i umanjivanje osjećaja ˝različitosti od drugih˝ kod oboljelih, posebice kod djece i adolescenata. Biti u grupi vršnjaka ili drugih ljudi i imati šećernu bolest, neovisno o dobi, povlači sa sobom i pitanje adekvatnog samozbrinajvanja i odgovaranja na pitanja o postupcima vezanima za svoju bolest.
To ponekad može biti zanimljivo i poticati u oboljelih želju da educiraju druge, a ponekad i iscrpljujuće, zamorno, mogu naići na nerazumijevanje. Posebice u situacijama dobivanja neželjenih savjeta o tome kako ˝izliječiti˝ dijabetes ili koju hranu jesti, a koju ne. No, dobra prilagodba znači i opetovanu edukaciju drugih uz redovito provođenje svih ponašanja koja su potrebna da bi šećeri bili u ciljnim vrijednostima. Pritom je iznimno važno da nas reakcije drugih ne sprečavaju da i dalje provodimo sva ponašanja važna za našu dobrobit.
No što kad smo u grupi osoba koje također imaju šećernu bolest?
Intuitivno bismo rekli kako je ˝bivanje među svojima˝ beneficijalno za oboljele i donosi samo pozitivne ishode – informacije, emocionalnu potporu, osjećaj povezanosti... Pogotovo jer je u današnjim vremenima moguće takve učinke pronaći i dobiti jako brzo – preko društvenih mreža, portala i grupa oboljelih. No, ipak, i klinička praksa i istraživanja daju pomalo kontradiktorne rezultate razmjena informacija na socijalnim mrežama vezanima uz šećernu bolest, posebice kod tipa 1.
Zašto je tome tako i kakve informacije postoje na društvenim mrežama?
Jedan od bitnih čimbenika koji utječu na benefite za oboljele tijekom razmjene informacija jest socijalna usporedba. Brojni autori socijalnih sadržaja imaju svoje platforme na kojima objavljuju o svom životu sa šećernom bolesti i daju savjete kako bi i drugi mogli postići takve rezultate. Na takvim platformama i na društvenim mrežama često oboljeli nude gotova rješenja: kako oni provode plan vježbanja; odabir, uzimanje i priprema hrane, pa čak do terapije i tehnologija. I to je mjesto mogućih poteškoća za druge oboljele. Jer navedeni planovi funkcioniraju toj osobi i ponekad uz to dolaze i vrijedne informacije, no vrlo je lako moguće kako drugima takvi režimi neće odgovarati. S druge strane, informacije koje se dijele često su okarakterizirane kao ˝uspješne˝, odnosno skloniji smo dijeliti one informacije koje nas prikazuju u socijalno poželjnom svjetlu – kad je TIR u visokom postotku, kad režim funkcionira i kad su nalazi izvrsni. Upravo takve informacije kod nekih oboljelih mogu uzrokovati suprotan efekt od željenog povećanja motivacije, a to je doživljaj neuspjeha i pad motivacije za smaozbrinjavanje. U jednom su istraživanju na uzorku od 234 osobe sa šećernom bolesti proučavali učinak motivatora koji su od njih lošiji i onih boljih od ispitanika. Cilj je bio otkriti kako obje skupine utječu na motivaciju oboljelih za brigu o sebi.
Pojedinci koji su više motivrani unapređenjem bolje su reagirali na uzore koji imaju bolje rezultate od njih, dok su pojedinci koji su više usmjereni na prevenciju bolje reagirali na uzore koji su bili u težoj zdravstvenoj situaciji od njih (1). Zbog toga je važno znati koji su vaši motivatori i koje su to informacije koje vama pomažu održati dobro zbrinajavanje bolesti kako biste u moru informacija na internetu pristupali onima koje su u skladu s vama.
Znači li to da je potrebno ograničiti načine pisanja o šećernoj bolesti i odrediti pravila za isto?
U brojnim informacijama koje su dostupne i koje pojedinci žele podijeliti s drugima nema mjesta zabranama i rigidnosti. Svaka osoba koja želi informirati o šećernoj bolesti, o svom životu s njom i svojim načinima svakodnevnog življenja i više je nego dobrodošla i donosi brojne korisne i poticajne poruke drugima. U moru raznolikosti informacija koje postoje svatko tko u ulaže napor u dijeljenje informacija doprinosi i pomaže drugima i time iskazuje altruistične motive. Na nama je da biramo one koji nam čine dobro, potiču nas na još bolju brigu o sebi te nas uče psihološkoj fleksibilnosti prema onim sadržajima koji nisu u skladu s nama.
I to je upravo dobra prilagodba na šećernu bolest 🙂
Literatura:
Schokker, Marike C., Keers, Joost C., Bouma, Jelte, Links, Thera P., Sanderman, Robbert, Wolffenbuttel, Bruce H. R., Hagedoorn, Mariët. The impact of social comparison information on motivation in patients with diabetes as a function of regulatory focus and self-efficacy. Health Psychology, Vol 29(4), Jul 2010, 438-445
