Tuga je riječ kojom obično opisujemo osjećaje i reakcije koje doživljavamo kada izgubimo nekoga ili nešto što nam je bilo vrijedno. Tuga pogađa sve ljude, to je univerzalna reakcija na gubitak. Bolna je i stresna, ali isto tako i prirodna, normalna i nužna. I Prolazna, ako joj dozvolimo da zacijeli.
Načini suočavanja
Većina ljudi ima u sebi veće rezerve snage nego što to misli. Najčešće nam te snage niti ne trebaju, ali kod žalovanja one su nužne. Ponekad se može činiti da je to sve skupa previše i da se ne možete nositi s tim – ali uz pomoć prijatelja i unutarnjih snaga pronaći ćete način kako preživjeti. Sljedeći savjeti mogu vam biti od koristi:
- Zatražite pomoć. To nije uvijek lako i treba hrabrosti. Počnite s priznavanjem da trebate pomoć. Obratite se nekome u koga imate povjerenja – prijatelju, kolegi, roditelju, profesoru. Ponekad ima smisla tražiti profesionalno savjetovanje – mnogo ljudi traži stručnu pomoć kod žalovanja.
- Razgovarajte o tome – olakšajte si dušu. Bit će vam lakše i pomoći će u razumijevanju onoga što se dogodilo, kao i onoga što vam se "mota" po glavi. Pomaže i u prevladavanju osjećaja izolacije. Odaberite nekoga u koga imate povjerenja. Možete pričati i svom ljubimcu. Ako ste vjernik razgovarajte s Bogom.
- Pronađite bilo koji način da se izrazite. Ako ne volite razgovarati, provjerite odgovara li vam možda pisanje o svojim osjećajima i događajima. Što god vama odgovara - dnevnik, pismo, proza, poezija, pjesme... Ukoliko ne možete naći riječi kojima biste izrazili svoje osjećaje, pokušajte kroz ples, pjesmu, slikanje, kiparstvo... Neka oblik, forma, tekstura, boja i ritam budu vaše riječi.
- Vježbajte! Iako vam se to čini kao zadnja stvar koju biste sad radili, pomoći će. Vježbanjem se izgara višak energije i to je način na koji možete izraziti svoje frustracije i ljutnju koju možda osjećate.
- Slušajte muziku. Mnogi ljudi smatraju da glazba može doprijeti do nas kao malo što drugo. Odaberite muziku koja odgovara vašem raspoloženju. Ili još bolje, koristite muziku koja će vas otrgnuti od žalovanja.
- Vodite brigu o sebi. Vjerojatno ćete se osjećati kao da vas nije briga i da to nema smisla, ali pomaže. Jedite dobro, kupajte se redovito, spavajte i odmarajte se onoliko koliko vam treba. Ponekad ljudi blokiraju svoje osjećaje konzumacijom droga ili alkohola - to su samo kratkotrajna olakšanja koja odgađaju proces žalovanja.
- Vjerujte sebi. Slušajte svoje osjećaje i pratite reakcije. Ako želite biti sami, ili ako želite izaći van i biti s ljudima, učinite to. Podsjetite se da je normalno osjećati se na bilo koji način za vrijeme žalovanja. Prihvaćanje osjećaja dozvoljava im da se izraze i razumiju, što je važan korak u procesu ozdravljenja.
- Budite blagi prema sebi. Ne očekujte puno od sebe u kratkom roku. Nosite se sa svakim trenutkom kada on dođe. Koncentrirajte se na život u sadašnjosti i nemojte brinuti o idućem danu ili tjednu. Pohvalite se za preživljavanje svakog dana.
Povratak u budućnost
Nakon početnog šoka, većina se ljudi polako počinje prilagođavati novom životu. Vrijeme potrebno za to različito je od osobe do osobe. Promjena je postepena, ali s vremenom ćete biti sve manje i manje preplavljeni i preokupirani gubitkom. U početku ćete gotovo konstantno misliti o tome što se dogodilo, ali s vremenom ćete početi «zaboravljati» - prvo na nekoliko minuta, pa sati, a onda na kraju i nekoliko dana.
S vremenom ćete posvetiti dio svoje pažnje i emocija drugim ljudima, događajima i iskustvima i polako ćete nastaviti sa svojim životom. Cilj žalovanja je naučiti živjeti s gubitkom. Kako žalujete, tako život ponovno počinje dobivati novi smisao i obrise zadovoljstva. Naravno da će biti trenutaka kada će vas, iznenada, nešto podsjetiti na gubitak, nepravdu ili bijes i kada će vas tuga ponovno preplaviti. I to će se s vremenom smanjiti. Posebni dani i godišnjice, mogu biti posebno teški. Nekim ljudima pomaže ako si isplaniraju te dane i osobni način njihovog obilježavanja. Iskustvo žalovanja vjerojatno će ostaviti traga na vama. Moguće je da ćete presložiti vlastite prioritete, vrijednosti i vjerovanja, interese i prijateljstva. Možda postanete svjesni da:
- imate više razumijevanja nego prije
- lakše živite s pitanjem «zašto?» koje često nema odgovora
- bolje se suočavate sa životnim udarcima, naročito s gubicima svake vrste.
Kada potražiti dodatnu pomoć
- Kada vas tjelesni simptomi počnu brinuti ili ako ne prestaju - posjetite liječnika.
- Ukoliko tuga ostavlja posljedice i na vaš posao, razgovarajte s nadređenom osobom ili nekim od kolega. Važno je da vas razumiju u to vrijeme. Vrlo je vjerojatno da nećete biti onako efikasni u poslu kao prije procesa žalovanja. Možda možete produžiti rokove ili promijeniti smjene ili nakratko smanjiti obujam poslova.
- Ukoliko duže vrijeme imate problema sa spavanjem, ako vam se apetit i interesi ne vrate u normalu, razgovarajte sa svojim liječnikom ili potražite pomoć psihologa. Moguće je da ste postali depresivni i da vam psiholog/psihijatar može pomoći.
- Ako ste preplavljeni osjećajima, naročito ako vas muči osjećaj beznadnosti i očaja, te počinjete biti suicidalni – obavezno potražite stručnu pomoć.
- Razgovor vam može pomoći u bolnom i inače usamljenom procesu žalovanja. Savjetnici su svjesni svih aspekata procesa žalovanja i imaju određena iskustva s tim. Ukoliko nemate obitelj ili bliske osobe ili uz pomoć bliskih osoba ne uspijevate riješiti problem, potražite stručnu pomoć.
Preuzeto i prilagođeno: Sveučilišni savjetovališni centar Sveučilišta u Rijeci – Psihološko savjetovalište Rijeka.
