Redakcija Portala naIzulinu.com

Davor Poljančić: Dijabetes i profesionalni sport idu zajedno

11/02/2025

Nakon što je krajem prosinca prošle godine izašla važna studija u kojoj europski stručnjaci pozivaju na nužnost postavljanja standarda točnosti i pouzdanosti senzora za kontinuirano mjerenje glukoze kako bi se korisnicima osigurala učinkovitost, a liječnicima pouzdan alat za donošenje terapijskih odluka, s prvim danima veljače u Hrvatsku je stigao FreeStyle Libre 2 Plus senzor koji jedini na domaćem tržištu ima FDA odobrenje, najvišu razinu potvrde točnosti i pouzdanosti.

Umjesto dosadašnjih 14 dana, novi Libre senzori odsad će, u kontinuitetu, iz minute u minutu, mjeriti glukozu punih 15 dana. No, nova generacija jedinstvena je na domaćem tržištu i po tome što  dolazi s FDA certifikatom kojim se jamči najviša razina sigurnosti  za učinkovitosti i dobrobiti za korištenje.

Potreba postavljanja standarda za CGM sustave

Ova je tema izrazito važna i u kontekstu rasprave među europskom stručnom javnosti koja je artikulirala potrebu za minimalnim skupom zahtjeva za klinička ispitivanja i metriku performansi za CGM sustave, kako bi se korisnicima u Europi pružila osnovna razina sigurnosti.

U studiji u kojoj je koautor i prof. Battelino, navodi se da je hitno potrebna definirati postupak certificiranja kako bi se osigurale jasne smjernice za procjenu kvalitete, učinkovitosti i sigurnosti CGM uređaja koji ulaze na jedinstveno europsko tržište. U ovom trenutku, FreeStyle Libre 2 plus senzor na našem je tržištu jedini senzor koji ima FDA certifikat, no pitanje certifikacije postat će sve važnije u narednom razdoblju.

Život vrhunskog sportaša Freestyle Libre 2 plus senzorom

O dugogodišnjem suživotu s dijabetesom i FreeStyle Libre 2 Plus senzorom, razgovarali smo s 22-godišnjim Davorom Poljančićem, našim proslavljenim veslačem s dijabetesom tip 1 čija priča odiše strašću, upornošću i snovima ostvarenim na vodi. Kruna njegove dosadašnje karijere se dogodila 2024. godine kada je Poljančić  na Europskom prvenstvu osvojio srebro u dvojcu na pariće i to noseći upravo FreeStyle Libre senzor. Njegova priča o uspjeha je barem jednako i priča o nevjerojatnoj predanosti, disciplini i  vjeri u vlastite mogućnosti.

Poljančić je svoju veslačku avanturu započeo kao jedanaestogodišnjak u Veslačkom klubu Sabljaci u Ogulinu, gdje je s prvim zaveslajima započeo put koji će promijeniti njegov život.

Prvi veliki trenutak dogodio se 2017. godine, kada je u dvojcu na pariće osvojio treće mjesto na Prvenstvu Hrvatske, donoseći klubu Sabljaci povijesnu prvu medalju na tom natjecanju. Bio je to tek početak priče o upornosti i uspjehu

Nakon osnovne škole, Davor se pridružio Veslačkom klubu Trešnjevka, gdje je njegova strast za veslanjem nastavila rasti. U sezoni 2020. ostvario je san postavši prvak Hrvatske u četvercu na pariće, dok je 2021. s Rokom Boškovićem osvojio brončanu medalju na Europskom juniorskom prvenstvu u Münchenu. Taj je podvig okrunjen Nagradom "Dražen Petrović" za najuspješniju sportsku posadu – trenutak ponosa koji je ostavio neizbrisiv trag!

Davorov put nije samo niz postignuća, već priča o upornosti, odricanju i ljubavi prema sportu koji ga je oblikovao! 😊

Davore, kada i kako si otkrio strast za veslanjem? Smatraš li da je za uspjeh presudan urođeni talent, rad i disciplina ili nešto drugo?

Moj počeci vezani su za  jezero pored kojeg sam živio kao 12-godišnjak i kad sam znao gledati veslače na treningu. Zbog dijabetesa kojeg imam, morao sam se baviti nekim sportom pa me mama nagovorila da se upišem na veslanje.

Kad sam osvojio prvu medalju, zaljubio sam se u ovaj sport i htio sam još medalja pa sam počeo ozbiljnije trenirati. Tako sam se sve više razvijao jer veslanje je izrazito zahtjevan sport i traži puno prilagodbe i odricanja, a i oprema je skupa. Danas na veslanje gledam kao na „trećeg“ roditelja jer me naučilo puno životnih lekcija. Za svaku aktivnost s kojom se nešto može postići u životu smatram da treba imati malo urođenog talenta, jer to je temelj svega... Talentom se ide do jedne razine, ali težak rad i disciplina uvijek pobjeđuju talent ali naravno bez ljubavi za onime što radimo, mislim da nema neku daleku budućnost.

Kakav je utjecaj dijabetes imao na tvoju sportsku karijeru i tvoje stavove prema sportu?

Dijabetes sam dobio sa sedam godina, dakle, prije nego što sam se počeo baviti veslanjem. Moram priznati da nisam nikad u potpunosti prihvatio da imam dijabetes, ali danas sam na neki način zahvalan toj dijagnozi. Dijabetes ima velikih sličnosti s profesionalnim sportom.

Koliko ti u kontroli bolesti pomaže FreeStyle Libre 2 Plus senzor? Koliko je zahtjevno kontrolirati dijabetes nekome tko intenzivno trenira?

Senzor mi dosta olakšava kontrolu glukoze – bez potrebe za ubodima u prst, sam mjeri glukozu, a vrijednosti pogledam putem aplikacije. Pošto mjeri glukozu svake minute, mogu vrlo brzo  reagirati ako je potrebno i ako sam u opasnosti od hipoglikemije, što mi je velika pomoć tijekom intenzivnih treninga. Tu su i alarmi koji me obavještavaju je li mi šećer visok ili nizak. Jednostavno se osjećam sigurno.

Dijabetes doista podsjeća na vrhunski sport – zahtijeva znanje, disciplinu, kontinuitet, volju.

Dijabetes i sport sigurno imaju neke sličnosti. Posebice u kontekstu discipline i upornosti.

Možeš li dati neki savjet za bolju kontrolu dijabetesa?

Jednostavno se mora složiti u glavi da je dijagnoza novi način života i na to se onda priviknuti. Onda nema većih problema u suživotu s dijabetesom.

Pomaže li ti senzor u prilagodbi prehrane?

Mi veslači smo poznati po tome da puno jedemo. Zato ne mislim da se razlikujem od ostalih zbog velikih količina hrane, ali moram reci da po pitanju slatkiša sam ispod prosjeka. Ugljikohidrate moram jesti jer je to nešto što nama sportašima daje energiju na treninzima i natjecanjima, ali sve se to da regulirati. Senzor mi najviše pomaže jer mogu vidjeti kako se glukoza ponaša kad pojedem nešto bogato ugljikohidratima. Zahvaljujući tome znam kako reagirati idući put u sličnoj situaciji i znam koliko inzulina moram unijeti u sebe.

Koliko te definira činjenica da si vrhunski sportaš? Kako to utječe na tvoje životne odabire i tvoju osobnost? Isto pitanje vrijedi i za dijabetes – koliko te definira život s tom dijagnozom?

Ja za sebe još uvijek ne bih rekao da sam vrhunski sportaš, čak bih rekao da tek počinjem “grebati” po toj visokoj stepenici i da ju polako počinjem dohvaćati. No, takav me život definirao u osobu koja živi sport i uživa u tome svaki dan.

Svima uvijek savjetujem da se bave s nekom tjelesnom aktivnosti su i pretilost i dijabetes veliki problem u svijetu. Zato svatko treba nešto poduzeti po tom pitanju.

Jesi li se morao odreći nečega zbog sporta? Isto pitanje i za dijabetes, smatraš li da je to dijagnoza zbog koje čovjek puno toga gubi u životu?

U svakoj karijeri ima odricanja. Kod sportaša pogotovo.  Glavna stvar koje sam se odrekao je rodni grad i kuća u kojoj sam živio. Iz Ogulina sam se preselio u Zagreb da bih se kao sportaš mogao još više razvijati i  postati netko i nešto u ovome što jako volim.

Dijabetes jedino što može “uzeti” je slatkiše djeci, što se po meni ne bi trebalo raditi, samo ograničiti. Djeca jednostavno moraju živjeti dok ne uđu u svijet odraslih i slatkiši su vjerojatno jedan način. No, osim toga mislim da šećer ne oduzima ništa dok se pravilno kontrolira. Svi možemo živjeti na dobroj prehrani i s ćevapima, šunkama, kolačima.... i svim ostalim “glupostima”, ali se naravno mora znati i normalna i realna količina za sve.

Jesi li se suočio s nekim ograničenjima u sportu zbog dijabetesa? Jesi li naišao na predrasude ili neugodne situacije od ljudi koji nisu imali dovoljno znanja ili razumijevanja za tvoj dijabetes?

Nikad nisam bio ograničen zbog dijabetesa. Dapače, dobivao sam i neke bonuse. Više se pazi na mene kad imamo neko natjecanje ili ako dobivamo neke suplemente i onda me pitaju jeli meni treba nešto posebno zbog dijabetesa. Jednom sam samo imao loše iskustvo, ali svojom krivicom. Naime, imao sam jedan period kad, nažalost, nisam baš pazio na šećer. Tada su moji treninzi jako patili i više sam te sam tako skoro bio izostavljen iz reprezentacijskog plana. Tada sam shvatio koliko ustvari dobra regulacija šećera znači za mene i moje tijelo i od tada se trudim što bolje to regulirati i pratiti. I zahvaljujući mojim prijateljima koje sam upoznao kroz veslanje, koji mi pomažu kad god treba, uvijek nađem nove načine kako da još bolje kontroliram svoj šećer i živim s njim normalno.

Navedene informacije nisu namijenjene korištenju za medicinsku dijagnozu ili liječenje ili kao zamjena za profesionalni medicinski savjet. Obratite se svom liječniku ili kvalificiranom zdravstvenom djelatniku u vezi s vašim stanjem i odgovarajućim medicinskim tretmanom. Individualni simptomi, situacije i okolnosti mogu varirati.

Kućište senzora, FreeStyle, Libre i srodne trgovačke marke su zaštićene marke društva Abbott.

©2025 Abbott ADC-107440 v 1.0 Abbott Laboratories d.o.o., Koranska 2, Zagreb.


Još iz kategorije Blog: