Na konferenciji Američke dijabetičke asocijacije (ADA) predstavljen je velik i važan konsenzus vezan za regulaciju šećerne bolesti i kontinuirano mjerenje glukoze. Glavna „faca“ ovog sporazuma je naš čovjek, profesor Tadej Battelino. Dobro, nije baš „naš“, već je iz Ljubljane. Zapravo, nije ni iz Ljubljane, već je porijeklom Talijan, ali sve je to nevažno tamo daleko, „preko velike bare“ u San Franciscu. Čovjek lijepo govori hrvatski jezik, sudjelovao je na našem Tehnološkom panelu i ostvario je SVJETSKI USPJEH – dakle, „naš je“. 🙂
Prof. Tadej Battelino, Ljubljana
U čemu je tako veliki uspjeh prof. Battelina i njegova tima?
Krenimo od kraja. Već sama činjenica da su prvi nešto napravili i da su to nešto prihvatile i potvrdile važne svjetske organizacije znači da je riječ o velikom uspjehu i rudarskom poslu.
Pogledajte samo tko je sve podržao/potvrdio ovu priču prof. Battelina i njegova tima i bit će vam jasnije:
- American Diabetes Association (ADA),
- European Association for the Study of Diabetes (EASD),
- Juvenile Diabetes Research Foundation (JDRF),
- American Association of Clinical Endocrinologists (AACE),
- American Association of Diabetes Educators (AADE),
- Foundation of European Nurses in Diabetes,
- International Society for Pediatric and Adolescent Diabetes,
- Pediatric Endocrine Society.
I „Big Pharma“ se isto pridružila ovim preporukama, konkretno:
- Abbott Diabetes Care,
- Dexcom,
- Novo Nordisk,
- Eli Lilly,
- Sanofi,
- Insulet,
- Medtronic,
- Roche Diabetes Care,
- AstraZeneca.
Pa što su to napravili?!
Svi vi koji posjećujete ovaj portal vrlo dobro znate što je to CGM, tj. bezbolno kontinuirano mjerenje glukoze, no pitanje je što vi uopće želite postići tim kontinuiranim mjerenjem? Jedan od najvažnijih ciljeva je provesti što više vremena unutar poželjnih razina glukoze – TIR - Time In Range.
I tu dolazimo do dva ključna i vrlo konkretna pitanja:
1) Koje su to poželjne razine glukoze? Od koliko do koliko mmol/L?
2) Koliko je vremena dovoljno unutar tih poželjnih granica, a koliko je premalo?
Doći do odgovora na ova pitanja i konsenzusa oko njih puno je teže, nego što izgleda i vrlo je nezahvalan rudarski posao jer smo svi mi različiti i imamo različite mogućnosti. O komunikaciji i suglasju svih spomenutih stručnih udruga i društava da i ne govorimo. Usput rečeno, o TIR-u je pisala naša Maja Vuković još prije godinu dana ovdje.
Koje su točno dogovorene granice prvog i za sada jedinog konsenzusa o TIR-u i koliko bismo vremena „tamo“ trebali dnevno provesti (odnosi se na generalnu populaciju tipa 1 i tipa 2):
Trudnice s tipom 1 dobile su svoje „ciljeve“:
Za trudnice je TIR, Time In Range, u slobodnom hrvatskom prijevodu VUC 🙂 , „Vrijeme U Cilju“ , definirano kao: 3,5 mmol/L – 7,8 mmol/L, itd. Preporučene su vrijednosti ovakve, između ostalog, i zato što se razine glukoze u trudnoći i fiziološki razlikuju. Imajući to na umu, Battelino i kolege su preporučili da trudnice s dijabetesom tipa 1 imaju TIR kao i prva skupina, a gore su prenesene vrijednosti za „trudničku krv“.
Trudnice i njihov preporučeni TIR
Nisu li granice za "klasične" osobe s dijabetesom „prelabave“?
To je pitanje koje je kao iz topa na presici ispalila naša Ines Jakopanec. Prof. Battelino je odgovorio da je postavila često i logično pitanje. Ove smjernice su prve u povijesti i pokrivaju nevjerojatno široku populaciju u brojnim zemljama svijeta, s različitim pristupom medicinskoj skrbi. Osim toga, riječ je o konsenzusu različitih udruga, od su kojih neke usmjerene na djecu, a cilj je bio doći do univerzalne preporuke, prihvatljive što široj populaciji kojoj su namijenjene. Još jedan razlog takve unifikacije je težnja da što više različitih medicinskih stručnjaka na jednak način promatra podatke koji su sada i lakše direktno usporedivi.
Druga s lijeva, Ines: „Nego, profesore, a zašto...?“
Naravno da se pacijentima i njihovim specijalistima ostavlja sloboda da sami, prema vlastitim mogućnostima i motivima, definiraju osobne ciljeve koji će biti stroži od ovih „univerzalnih“. Osim toga, prof. Battelino je ostavio mogućnost da će se u budućnosti smjernice revidirati, a time možda i sužavati. To će naročito biti moguće daljnjim uvođenjem CGM-a u što širu populaciju i povećanjem njegove preciznosti.
Osim toga, daljnjim uvođenjem SAP-a (Sensor Augumented Pump Therapy) dodatno ćemo se moći odmoriti i prepustiti senzorima, pametnim algoritmima i pumpama da brinu o TIR-u. Mi ćemo raditi nešto pametnije.
