Isto se odnosi i na roditelje djece s dijabetesom.
Svi mi volimo vidjeti na filmu neke, samo dijabetičarima poznate stvari, a posebno ako film imalo realno prikazuje našu boleštinu.
No, kada u film katastrofe u glavnu ulogu ubace dijete s dijabetesom na (prastaroj Medtronic) inzulinskoj pumpi onda (moje) simpatije naglo nestanu. Upozoravam da bi nastavak čitanja ovog teksta mogao upropastiti doživljaj filma iako sam se trudio eksplicitno ne opisivati scene.
To isto dijete je tokom filma izgubilo kompletnu zalihu inzulina i skoro palo u ketoacidoznu komu pa su išli pljačkat ljekarnu (Nikoga ne optužujem, štoviše).
Senzori za kontinuirano mjerenje se još nisu probili na filmsko platno, pa su usred vandalizirane ljekarne mjerili glukozu u krvi (izmjerili su GUK 300 mg/dl, što bi kod nas iznosilo 16,6 mmol/L). Razlog vjerojatno leži i u tome što je vađenje krvi usred akcije (makar samo "iz prsta") puno dramatičnije od skeniranja senzora ili provjere mobitela. Odmah potom je u ljekarnu upala banda razbojnika ubijajući sve pred sobom, ali ne i naše junake.
Napomenimo još da se usred uništenja gotovo cjelokupne zemljine populacije, scenarist sjetio ubaciti otmicu djeteta s dijabetesom od strane nepoznatog bračnog para.
Na kraju su proveli 9 mjeseci u podzemnom bunkeru u koji su ušli sa torbicom dijabetičkih zaliha veličine pola kutije cipela i to nakon što su se zabili avionom u planinu.
Činilo mi se da je scenarij pisao netko na igli, ali ne inzulinskoj.
Zaključak
Ako se usprkos ovom "spoileru" odlučite pogledati film Grenland - barem ćete biti spremni na "show". Mogla bi vam se dogoditi i bolna spoznaja da će prilikom eventualnog odabira ljudi koje je potrebno spasiti od eventualne slične katastrofe – one sa različitim bolestima pokušati preskočiti.
Pozitivno je što ovaj film kao i svaki „pravi“ holivudski spektakl - završava sretno, barem za našu tročlanu obitelj (Gerard Butler, Morena Baccarin i mali Roger Dale Floyd). Skoro cijela ljudska populacija biva izbrisana sa lica zemlje, ali „naši“ prežive.