U svakoj zemlji žive oboljeli od dijabetesa tip 1, koji žele život s manje boli. Neki od nas vode bitku za održavanje stabilnih i dobrih šećera, a drugi za život s manje boli. Dug je to put koji uključuje dijabetičare i njihove obitelji, medicinske profesionalce, farmaciju, medije, politiku i ekonomiju. Uspjeh se nalazi na sjecištu interesa svih dionika dijabetičkog svijeta. Zato je važna otvorena komunikacija o važnosti dijabetičke skrbi, tehnologije i potrebama te mogućnostima zdravstvenog sustava.
Da bi napravili iskorak u tom smjeru, u Banjoj Luci je organiziran okrugli stol sa svim važnim dionicima. Rasprave su vodili predstavnik zdravstvenog osiguranja koje je važno za plaćanje troškova, farmaceutaski zastupnici, predstavnici nacionalnog tijela za dijabetes, zavoda za javno zdravstvo i ministarstva zdravstva koji zajednički kreiraju zdravstvenu politiku. Sve u organizaciji pacijenata kojima dobra zdravstvena skrb znači život, ne samo javni interes, ekonomsku i političku stabilnost.
Zaključak skupa je odluka o financiranju senzora za djecu s dijabetesom tip 1 na račun fonda zdravstvenog osiguranja!
Za sada je fond u fazi koncipiranja budžeta za iduću godinu i u pregovorima s dobavljačima i proizvođačima senzora. Zdravstveni budžet ovisi o doprinosima koji su ove godine smanjeni, ali se fond svejedno trudi da iz onoga čime raspolaže, ostvari maksimum. Na višim se razinama intenzivno radi na planskom i programskom rješenju kroničnih nezaraznih bolesti. Nedavno su napravljena velika poboljšanja u legislativi koja su preduvjet za napredak sustava.
Senzori i pumpe iako vrlo učinkoviti u liječenju dijabetesa tip 1, skupe su terapije pa su financijska sredstva glavna otegotna okolnost za njihovu širu i bržu dostupnost na račun fonda. A dok fond ne uskoči, to je jako velik teret obiteljima s dijabetičarom tip 1. Posebna nepravda čini se mladima koji ulaskom u svijet odraslih, prelaze s pedijatrije novim doktorima, smanjuju im se sva zdravstvena prava, a briga o dijabetesu prelazi iz roditeljskih u njihove ruke. Spomenuti su i problemi evidencije, odnosno potreba za registrom oboljelih radi lakšeg računanja troškova, nedovoljna transparentnost komisija za dodjelu pumpi i nedostatak lokalnih centara za edukaciju i reedukaciju.
Svi su se sudionici složili da su to tehnologije koje su potrebne i da u duljem roku smanjuju troškove koji nastaju zbog loše liječenog dijabetesa. Potrebno je pronaći balans između troška danas i ušteda u budućnosti. Mada ako ćemo biti iskreni koliko god košta, košta manje od jednog ljudskog života čiju vrijednost ne možemo izmjeriti.
Udruženje dijabetičara DiabetNo1 ponosi se svojim aktivnim radom i dobrom suradnjom s institucijama. Napredak liječenja dijabetesa kontinuiran je proces kojim se stvara mreža suradnje olakšavajući tako svima pojedinačno djelovanje. I dalje ima puno prostora za poboljšanja, ali mora se reći da su izdvajanja od 2016. godine porasla za 50%. Također je porastao broj dijabetologa, dok pedijatara i dalje nedostaje. Potrebna su još dodatna sredstva za medicinska pomagala, podrška institucija udruženjima i sistemski riješen sustav edukacije za sve osobe oboljele od šećerne bolesti.
Glavna je tema u edukaciji o prehrani brojanje ugljikohidrata, što često zna biti problem. Bitka za zdravu ishranu sve djece može se dobiti samo ako sudjeluje cijela obitelj i uz podršku institucija. Škole trebaju nuditi djeci zdravu prehranu, ne možemo dopuštati promidžbu nezdrave, a potrebno je i redovito organizirati javnozdravstvene aktivnosti o zdravoj prehrani.
Fizička aktivnost koja poboljšava regulaciju šećera za dijabetičare je neophodna. Postoji mnoštvo detalja koje dijabetičari moraju naučiti, kako se baviti sportom, koji sport odabrati, ali aktivan se mora biti, makar samo šetati.
Psihološko osnaživanje i motivacija svakog oboljelog prva je stepenica ka uspjehu. Jer ako znaju zašto, naći će i način da poboljšaju svoje zdravlje. Uloga je udruženja i pojedinaca, podizanje svijesti o dijabetesu kako bi smanjili neznanje, društvenu stigmu, probleme s učiteljima i poslodavcima. Prihvaćanje bolesti i izgradnja samopouzdanja put je kojim novootkriveni dijabetičari kroče sve do cilja, tj. svijesti da nikada ne smiju šutjeti, da se moraju boriti za svoja prava i ne dopuštati emotivne povrede, nego naprotiv educirati druge i društvo u cjelini.
Ako se koji oboljeli i dalje pita što je potrebno da se dogode promjene u dijabetičkoj skrbi, odgovor je – MI se trebamo dogoditi. Zdrav i zadovoljan pojedinac i dobro kontrolirana kronična bolest jedini su put ka smanjenju troškova, kvaliteti zdravstvenog sustava i interesu baš svakog pojedinca u zajednici u kojoj živimo.
