Inicijativa „Za život s manje boli“ je prije 4 godine rezultirala dolaskom Libre i Medtronic senzora na HZZO listu.
Nemalo smo se iznenadili kada smo saznali da će Libre preko HZZO-a biti dostupan u tamo nekom Bontechu. Riječ je o firmi sa 30tak poslovnica koja se do tog trenutka bavila ljudima treće životne dobi i njihovim slušnim pomagalima.
U početku smo im poprilično zamjerili nestašice Libre senzora, ali onda ne samo da im je Abbott počeo isporučivati dovoljne količine, već se između osoba s dijabetesom i djelatnika Bontecha počela razvijati ozbiljna i kvalitetna veza! U Libre Facebook grupi smo čak i anketu odradili, rezultati su bili fantastični, a komentari još bolji. Samo riječi hvale i ogromna privrženost lancu specijaliziranih dućana za koji donedavno nitko nije čuo.
Danas kompletni segment u dijabetesa u Bontechu vodi g. Krešo iz Gospića. Otac je djeteta s dijabetesom i odlično poznaje ovu bolest. Zahvaljujući ogromnom znanju i ogromnoj pozitivnoj energiji dramatično je povećao promet senzorima, ali i iglama u svom kraju te zbog toga munjevito napredovao na važnu poziciju voditelja segmenta dijabetes u cijeloj Hrvatskoj.
6 pitanja za roditelja djeteta s dijabetesom:
Kako i kada si ti osobno ušao u dijabetičku priču?
Moja kćer je dobila dijabetes tip 1 u siječnju 2015. godine u dobi od samo 6 godina. Bio je to veliki šok za cijelu obitelj. Pogotovo meni koji kad vidim krv padnem u nesvijest, odjednom se nađem u situaciji da moram vaditi krv iz prsta svom djetetu nekad i 10 puta dnevno. Učenje o ugljikohidratima je bilo zbunjujuće i činilo se da to neću nikad savladati. Najteža je bila spoznaja da je to za cijeli život, puno nepoznanica i neznanja, strah i mrak. Početak je bio zbilja grozno iskustvo.
Kako ste svi zajedno prihvatili novonastalu situaciju?
Situaciju smo prihvatili tako da smo išli od trenutka do trenutka. Trebalo je učiti i naučiti sve što se može i to primijeniti kako bi moje dijete imalo što je moguće normalniji život. Svi koji imaju djecu sa dijabetesom znaju koliko je tu teškoća. A bliža okolina često nema previše razumijevanja, niti znanja.
Srećom, tu su pomogli mnogi roditelji sa više staža u dijabetesu, a pogotovo u početku naša Dr. Gordana Stipančić, i svi sa Endokrinologije u Vinogradskoj. Ima težih i lakših dana, ali otkako smo počeli koristiti Freestyle Libre u 5. Mjesecu 2017. život sa dijabetesom je postao drastično lakši i ugodniji.
Prije Librea smo imali Hba1c stalno između 8 i 9.4%, cijelih godinu dana. Svaka kontrola kamen u želucu, grozno razdoblje. Tad nam je Dr. Stipančić poklonila prvi čitač i 2 senzora. Kad smo potrošili te prve senzore kupovali smo, kao i svi u to vrijeme, od raznih nepoznatih ljudi iz inozemstva. Nekad i sa istekom roka trajanja, ali bez senzora više nismo htjeli biti.
Libre je odradio svoje i nama omogućio da po prvi put imamo osjećaj da mi upravljamo sa dijabetesom, a ne on s nama.
Krešimir Benković - sve zna o dijabetesu i senzorima
Put te u poslovnom smislu također doveo u svijet dijabetesa, opiši nam gdje i što točno radiš odnosno čime se baviš?
Voditelj sam Bontecha Gospić i dijabetičkog asortimana u cijelom Bontechu. Slučajno je tako ispalo, ja sam trebao posao, a u Bontechu su trebali radnika. Kako moja kćer ima dijabetes tip 1, to mi je pružilo priliku da na poslu u radu sa drugim dijabetičarima ostvarim prisniji kontakt nego što bi to inače bilo. Za mene to nije obični posao nego prilika da jedni drugima pomognemo. Dijabetes slabo razumiju oni koji nemaju dodira s njim.
Kako ti tvoje osobno iskustvo s dijabetesom pomaže u radu s korisnicima vaših proizvoda i usluga?
Razmjena informacija je jako važna u poboljšanju podrške dijabetičarima. Želim da Bontech bude mjesto gdje se prate potrebe, problemi i sugestije dijabetičara. Dijabetes ima specifične potrebe i koliko god imali dobru tehniku, dijabetes ne daje mjesta odmoru i opuštanju. Osobno iskustvo mi pomaže da prepoznam te specifične situacije i da stalno zajedno pokušavamo tražiti bolja rješenja za svakodnevne situacije s kojima se svi dijabetičari susreću.
Kao čovjek koji radi na terenu s velikim brojem dijabetičara, što bi ti identificirao kao najveće probleme s kojima se susreću osobe s tip 1 i osobe s tip 2 dijabetesom?
Najveći problem je nerazumijevanje dijabetesa od strane onih koji odlučuju u HZZO, recimo o tome tko ima pravo na senzore. Po meni bi svi dijabetičari, ali baš svi, na inzulinskoj terapiji MORALI imati pravo na senzore. Dakle, tip 1 i tip 2.
Komplikacije dijabetesa koštaju Hrvatsku preko 4 milijarde kuna godišnje. A sve se to može spriječiti uz malo tehnologije. Dati priliku dijabetičarima da osobno postanu sebi dijabetolozi, i da nikad ne dođe do komplikacija se može postići.
Kod tip 2 dijabetičara vidim da mnogi ne znaju računati ugljikohidrate i ljudi često daju inzulin napamet. Najopasnija je ideja da oni imaju blaži oblik dijabetesa, a to je poruka koju često dobivaju.
Jako je puno ljudi koji ne idu nikad na kontrole, mnogi ni ne znaju niti da imaju pravo na senzore. Još uvijek ogroman broj dijabetičara tip 1 ne koristi senzore. Također vidim da mnogi ne mijenjaju igle za davanje inzulina. Ima situacija gdje ljudi jednu iglu koriste cijelu ampulu inzulina. Ovo su samo najočitiji i najčešći primjer s kojima se susrećem.
Gdje sve vidiš potrebe za daljnjim poboljšanjima dijabetičke skrbi? Koja je po tvom mišljenju uloga dijabetičkih udruga, informativnih web stranica i časopisa?
Razmjena informacija je temelj svega. Facebook grupe, web stranice, blogovi, časopisi o dijabetesu su postale temelj snage dijabetičara u poboljšanju svog statusa.
Dijabetičara imam jako puno i tu je naša snaga. U povezivanju i razmjeni informacija jedni drugima možemo brže i bolje pomagati.
Bontech ide u smjeru da postane, a ja mislim da već jest, mjesto gdje će dijabetičar dobiti sve informacije vezane za dijabetička pomagala kad treba i kako treba. Senzori moraju biti dostupni i jesu dostupni odmah u svim poslovnicama. Slanje poštom na željenu adresu je dio svakodnevice već duže vrijeme. Surađujemo sa svim zdravstvenim osiguranjima i nema nikakvih problema u ostvarivanju prava.
Praktično sa dva poziva se dolazi do senzora, jedan liječniku da napiše doznaku, drugi poziv za dostavu na kućnu adresu ili dolazak u željenu Bontech poslovnicu. Sve sugestije, problemi se slušaju i uvažavaju kako bi svi skupa živjeli s dijabetesom što je normalnije moguće, a ne da nam dijabetes upravlja sa životima.
