79. znanstvena konferencija koju organizira Američka dijabetička asocijacija, najveći je svjetski znanstveni skup o istraživanju dijabetesa, prevenciji i njezi. Održao se od 7. do 11. lipnja 2019. u Moscone centru u San Franciscu, Kalifornija.
U sklopu projekta „Edukacijom do uspješnog svakodnevnog života s dijabetesom“ Zagrebačkog dijabetičkog društva, dobili smo čast i mi sudjelovati. Gotovo 15 000 vodećih liječnika, znanstvenika, zdravstvenih djelatnika i predstavnika iz cijelog svijeta okupilo se na znanstvenoj konferenciji kako bi prezentirali najnovija istraživanja, preporuke za liječenje, tehnološka dostignuća u svijetu dijabetesa te načine njegove prevencije, kao i svakodnevne i učinkovite brige za osobe s dijabetesom.
Tijekom petodnevnog zasjedanja, polaznici su dobili ekskluzivan pristup prezentacijama i originalnim istraživačkim radovima. Također su sudjelovali u provokativnim i zanimljivim razmjenama mišljenja s vodećim stručnjacima za dijabetes. Program je bio osmišljen po tematskim područjima: akutne i kronične komplikacije, bihevioralna medicina, prehrana, edukacija i tjelesna aktivnost, terapija dijabetesa, epidemiologija i genetika, imunologija i transplantacija, djelovanje inzulina i molekularni metabolizam, integrirana psihologija, pretilost te endogeno lučenje inzulina. Uz predavanja, sudionici su mogli posjetiti i izložbeni prostor s najnovijim tehnološkim dostignućima, kao i prostor u kojemu su bili izloženi posteri koje su izradili i prezentirali izlagači iz raznih područja medicine.
Prehrana i dijabetes
Naravno, bilo je dosta predavanja usmjerenih na teme vezane uz prehranu, uključujući brojna spominjanja ADA-inog izvješća o prehrambenom konsenzusu objavljenog ranije ove godine.
Jedno vrlo posjećeno predavanje vodila je doktorica s dijabetesom tipa 1, Patti Urbanski, govoreći o prednostima prehrane s malim udjelom ugljikohidrata za odrasle sa svim tipovima dijabetesa (T1, T2 i predijabetes). Raspravljala je o dokazima iz pet kliničkih ispitivanja u kojima se istraživala konzumacija hrane s niskim udjelom ugljikohidrata i sustavni pregled zdravstvenih ishoda. Ovo je posebno velika stvar s obzirom na to da je ADA kao organizacija povijesno kasnila u prepoznavanju važnosti niske potrošnje ugljikohidrata za osobe s dijabetesom, nastavljajući službeno preporučivati visoke razine žitarica i škroba u svojoj prehrambenoj piramidi.
Istraživanje koje je dr. Urbanski provela ukazalo je na dvije ključne prednosti prehrane s niskim udjelom ugljikohidrata u bolesnika s dijabetesom tipa 1, a to su:
- poboljšana kontrola glikemije (opća tendencija prema nižoj razini HbA1c-a i povećano trajanje TIR-a),
- smanjena upotreba inzulina.
Dok je predavanje dr. Urbanski bilo vrlo snažno, njezina zaključna izjava o istraživanju bila je pomalo mlaka: „Dokazi upućuju na to da dijeta s vrlo niskom razinom ugljikohidrata može imati zdravstvene koristi za odrasle osobe s dijabetesom tipa 1, ali klinička ispitivanja dovoljne veličine i trajanja potrebna su za ovaj način, kao i za sve ostale načine prehrane.“
Hipoglikemija u specifičnim uvjetima − tjelesna aktivnost
Prva osoba koja je otkrila da tjelesna aktivnost snižava razinu glukoze u krvi bio je R. D. Lawrence koji je rekao: „Vježba ne samo da povećava moć aktivnog sagorijevanja šećera, već i iscrpljuje skladišta ugljikohidrata u tijelu.“ To je otkriće bilo značajno u svijetu dijabetesa, no danas moramo priznati da i unatoč iskustvu i novim tehnologijama, hipoglikemija tijekom dugotrajne aerobne vježbe ostaje veliki problem i prepreka tijekom aktivnosti. To nam pokazuje i činjenica da je za vrijeme jednog planinarenja grupe od 15-ak osoba s dijabetesom potrošeno čak 19 kilograma dekstroze i drugih slatkih pripravaka tijekom pet dana.
Iz skupa nekoliko istraživanja izrađenih na temu „Hipoglikemija u specifičnim uvjetima − tjelesna aktivnost“ koje je provodio dr. Michael Riddell, doneseno je nekoliko zaključka. Jedan je od njih da hipoglikemija povezana s vježbanjem prevladava u bolesnika na terapiji inzulinom 40 % vremena, ako ne postoji ništa da bi se ona spriječila. Jedan od važnih zaključaka je da samo aerobni način tjelovježbe dramatično povećava rizik od hipoglikemije. Miješani oblici vježbanja i/ili jutarnje tjelovježbe donose znatno manje rizika od hipoglikemije. Također, važan zaključak odnosi se na to da je noćna hipoglikemija nakon vježbanja povezana s povećanom osjetljivošću na inzulin i skladištima glikogena, a uobičajena je u 25 % vremena. Potrebe za ugljikohidratima izrazito ovise o pojedincu, intenzitetu napora i vremenu djelovanja vježbe, no u prosjeku je ta potreba od 0,2 − 1,0 g UH/tjelesne težine/sat tjelesne aktivnosti. Nadalje, prilagođavanje bazalne i bolus korekcije inzulina pomaže u ublažavanju rizika od hipoglikemije, no to mora biti učinjeno prije početka aktivnosti.
Visok krvni tlak
Ovo je malo zastrašujuće, naročito za mlade s dijabetesom tipa 1, no istraživanje je pokazalo da je, osim visokog šećera u krvi, povišeni krvni tlak jednako opasan za mlade s tipom 1 u razvoju srčanih bolesti. Zapravo, rizik se udvostručuje kada su razine veće od 120/80 mmHg.
Ovo istraživanje Klinike za komplikacije i epidemiologiju u Pittsburghu obuhvatilo je više od 600 mladih s tipom 1 u dobi od 17 do 20 godina. Istraživanja su ih pratila od djetinjstva.
„Naši su istraživači bili zaintrigirani nalazima koji upućuju na to da su krvni tlak i glikemija jednako važni za predviđanje kardiovaskularnog rizika u ovoj skupini pacijenata s dijabetesom tipa 1“, rekao je glavni autor istraživanja, dr. Jingchuan Guo. „Budući da je kontrola tlaka vjerojatno jednako važna kao i kontrola glukoze za prevenciju kardiovaskularnog rizika u osoba s dijabetesom tipa 1, početni fokus liječenja trebao bi biti na kontroli glukoze, ali kako se HbA1c približava visokom normalnom rasponu, važno se više usmjeriti na krvni tlak.“
Rasprava o trudnoći za žene s dijabetesom
Trebaju li žene s dijabetesom ili predijabetesom iznijeti 38 tjedana, bez obzira na sve? Ovo je bila živa diskusija (za i protiv) koju je vodila istraživačica Sveučilišta u Michiganu dr. Jennifer Wyckoff. Veći dio razgovora bio je usmjeren na informacije iz istraživanja objavljenog prošle godine pod nazivom „Pouzdani izvor“, u kojemu je razmatrana indukcija u 38 tjedana nasuprot 40 tjedana i utjecaj na veličinu dojenčadi i neonatalnu hipoglikemiju. To je bilo jedno od mnogih predavanja vezanih za trudnoću te su predstavljeni i istraživački plakati.
Novo istraživanje pod nazivom „Razmjena“ za trudnice s tipom 1, pokazalo je opće smanjenje razine HbA1c-a u usporedbi sa stanjem od prije šest godina. Istraživači su otkrili da trudnice s dijabetesom tipa 1 danas češće koriste mjerenje putem senzora, nego što su to činile u prošlosti. U istraživanju su korišteni zdravstveni podaci 255 trudnica s dijabetesom tipa 1 tijekom dva odvojena razdoblja, od 2010. do 2013. I od 2016. do 2018. godine. Tijekom drugog razdoblja stopa uporabe senzora više je nego udvostručena, dok je uporaba inzulinske pumpe ostala stabilna.
Kućni ljubimci i dijabetes
Jedno od neobičnijih predavanja održala je dr. Olga Gupta sa Sveučilišta Texas Southwestern Medical Center, koja je provela istraživanje koje je pokazalo da briga o ribi kao kućnom ljubimcu može pomoći adolescentima s višim vrijednostima HbA1c-a koji prije nisu liječili dijabetes kao što bi trebali. Otkrila je da su se vrijednosti HbA1c-a poboljšale za pola postotnog boda kod onih koji su brinuli o svojim ribama kao kućnim ljubimcima, u suradnji sa svojim liječnikom.
Rutina za ispitanike izgledala je ovako: nakon buđenja ujutro, tinejdžeri su ribu hranili i također provjerili i zapisali vlastite razine glukoze, a ista rutina vrijedila je i za spavanje, dok su jednom tjedno mijenjali vodu u akvariju i pregledavali svoje rezultate s liječnikom. Bila je to zabavna pilot-studija o korištenju „inovativne jednostavne intervencije za poboljšanje“, za koju je dr. Gupta zaključila da se lako može prilagoditi borbama tinejdžera i mladih s dijabetesom tipa 1.
Ovo nije bio jedini spomen riba na ovogodišnjoj konferenciji. Riba se također pojavila u drugim istraživanjima, uključujući onaj o unosu ribe i srodnih hranjivih tvari na pretilost u bolesnika s dijabetesom tipa 2 te istraživanju utjecaja ribljeg ulja na prevenciju dijabetesa. Nedavna studija iz Utaha istražila je potencijal otrova morskog puža za poboljšanje učinkovitosti inzulina u ljudi s dijabetesom.
I na velikom završnom predavanju o napretku znanosti u protekloj godini spominjalo se istraživanje o rezistenciji na inzulin kod tamnoputih riba Cavefish koje žive na dnu oceana gdje su hranjive tvari ograničene. Istraživači su otkrili da te ribe imaju višu razinu glukoze tijekom gladovanja, što bi moglo utjecati i na studije i istraživanja o načinima smanjenja otpornosti na inzulin kod ljudi. Buduća istraživanja mogu uključivati iznošenje Cave riba u više vrsta mora i slatkovodnih voda kako bi se promatrali različiti utjecaji na njih te da bi se istražilo kako se to znanje može prenijeti u intervencije koje se odnose na ljude. Prilično nevjerojatno…
Mentalni i psihosocijalni učinci dijabetesa
To je postalo mnogo češća tema na znanstvenim kongresima tijekom godina, a za 2019. godinu bilo je u središtu nekoliko ključnih istraživanja. Jedno od najiskrenijih predavanja bio je diskusijski panel pod nazivom „Emocionalni alati za komplikacije u dijabetesu“ koji je uključivao nekoliko poznatih govornika s tipom 1, koji su se zapravo usredotočili na realnost života s komplikacijama dijabetesa. Panelisti su sjajno prenijeli sirovu stvarnost zdravstvenim djelatnicima u dvorani. Bez obzira na spol i koliko dugo živjeli s dijabetesom, svi se užasavaju komplikacija, a još i više osjećaja opterećenja kako bi sa svojim invaliditetom uzrokovali probleme svojim najbližima. Obratite se svojim članovima obitelji, prijateljima, psiholozima ili dođite u dijabetičku udrugu, jer trebati ćete podršku za sve osjećaje koje osjećate. Što god osjećali, niste sami.
